Edin Forto

Geopolitika kao vjetrometina

Ovo ljeto su Sjedinjene Američke Države postale najveći proizvođač nafte na svijetu. Prosječna dnevna proizvodnja u avgustu iznosila je 10,9 miliona barela, što je bilo dovoljno da prvi put nakon 45 godina SAD prestigne Saudijsku Arabiju. Iako ovo nije bitna vijest u dnevnoj politici, svi koje zanima geopolitika na ovaj simbolični događaj gledaju sa velikim zanimanjem.

Postoije ljudi koji vjeruju da je nafta uzrok ili značajan faktor oblikovanja dobrog dijela istorije zapadne civilizacije. U svojoj legendarnoj knjizi "Nagrada", Daniel Yergin ima jake argumente da je nafta glavni pokretač geopolitičkih promjena na svijetu. I zato, imajući u vidu ukidanje američke ovisnosti o bliskoistočnoj nafti, Šta se dešava kad se SAD povuku sa Bliskog Istoka?
 
Kina popunjava vakuum i obezbjeđuje isporuku za svoju rastuću privredu. Ali pošto Kina ne želi otvarati vojne baze i slati vojnike, kako će obezbijediti isporuku? Ako je vjerovati kineskom ponašanju u Africi, onda će to ići na sljedeći način. Slijedi jaka ekonomska diplomacija, finansiranje inftastrukture, kupovina zemljišta. Kina ne želi izvoziti vojsku, ali želi svoju rastuću tehnologiju. Naprimjer, ako jednog dana kinezi budu gradili neku termoelektranu u BiH, uslov je da kineska banka finansira, kineska firma proizvodi, a kineski radnici ugrađuju opremu. Sve je vrlo jednostavno. Podsjeća na Jugoslaviju krajem sedamdesetih minus finansiranje.
 
Pa koji će američki interesi preostati? Vojni. Amerika je toliko oružja prodala u regiji da će se vojna industrija pobrinuti da interes američke vlade ne splasne pretjerano naglo. Postoje legende da Saudijska Arabija, u strahu od Irana, godišnje kupuje oružja u vrijednosti od nekoliko mijijardi dolara, a koje američki proizvođači nikad ne isporuče. To je vjerovatno najskuplji reke...zaštita na svijetu. Možda to sa neisporučenim oružjem nije ni tačno, ali nedavno druženje vrha Saudijske Arabije sa predsjednikom Donaldom Trumnpom pokazuje da je interes sve manje nafta, a sve više oružje. Motivi u geopolitici se mijenjaju, ali promjene nikad ne prestaju.
 
Šta mi možemo naučiti? Kao što predsjednički kandidat Boriša Falatar, kao jedini koji na ove stvari obraća pažnju, fino kaže: Bosna i Hercegovina mora postati akter u geopolitičkim procesima u regiji, a ne subjekt i nijemi posmatrač. Moramo fomirati unutrašnji koncenzus oko vanjske politke, jer ne bi smjeli postati vjetrometina na kojoj se sukobljavaju interesi velikih.
 
Moramo razmišljati ne samo šta će se gogoditi u sljedećem izbornom ciklusu, već gledati interese svih građana za narednih 15 ili 20 godina. Ako je interes da se približimo grupi najbogatijih svjetskih zemalja okupljenih u Evropskoj Uniji, onda moramo upasti u paket aranžman i zajedno sa Srbijom, i Crnom Gorom upasti u taj klub. Ne smijemo dozvoliti da se bez nas donose odluke bitne za regiju.
 
Nekad čovjek pomisli da je dobro da nemamo veliki energetske resurse i da možemo, ako tako odlučimo, postati obične, dosadne, relativno razvijene, evropske zemlje iz kojih ne dopiru baš nikakve vijesti. Raj.
 
 
Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije
Komentari
Twitter
Anketa

Da li će izbor Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH uticati na stabilizaciju odnosa u državi?

Rezultati ankete
Blog