Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Ko napada Martinu Mlinarević, a ko mudro ćuti kao pizda?

Ovih dana u zapadnoj Hercegovini se digla kuka i motika protiv moje prijateljice Martine Mlinarević, kojoj su prvo otkazali književno veče u Čitluku, a potom kada je o tome progovorila, krenule su prijetnje i vrijeđanja.

Martini zamjeraju svašta, od njenog privatnog života, do društvenog angažmana i to nije ništa novo, zamjerali su joj i ranije, ali sada su odlučili da je potpuno izoluju, njene knjige se izbacuju iz knjižara, zabranjuju književne večeri i to u mjestima čiji stanovnici sebe doživljavaju kao revnosne hrišćane.

To su vam oni hrišćani koji katoličanstvo izjednačavaju sa hrvatstvom. Za njih dobar Hrvat ne može biti ateista, niti može da glasa za bilo koga drugog osim HDZ-a. Velike su patriote, ali maštaju da odu u Njemačku. Oni redovno idu nedjeljom na misu, a sa mise pravo u kladionucu. U stvari više su u kladionici, nego u crkvi. Iskreno se mole samo kada ih muči neka nevolja i kada im nedostaje još jedan pobjeda tima da osvoje 100 evra. Obavezno ostavljaju priloge crkvi kad drugi gledaju i bez krunice ne izlaze vani. Bibliju nemaju kad čitati, pogotovo kada o njoj razmišljaju, jer tu je svećenik da im sve objasni. U dnevnoj sobi na vidnom mjestu imaju sliku sa vjerskim motivima, a u autu krst. Djeca im obavezno idu na vjeronauku, a sa djecom obavezno idu na koncerte Thompsona. Trude se da poštuju deset Božijih zapovijesti, ali ne odbijaju dobru rakiju, džoint, ekstezi, seks prije braka, kurvanje u braku, dobar mercedes i srbijanske cajke. Vole da slušaju one koji su iznad njih i gaze one slabije od sebe, usamljene i svojeglave, pogotovo ako to odobrava većina. Preziru balije, Srbe, pedere, ateiste, sorošovce, ljevičare. Tolerancija, ljubav i praštanje za njih je slabosti, jer u Bibliji piše „oko za oko, zub za zub“.

Ovakvi „vjernici“ danas vode hajku protiv Martine preko društvenih mreža, ali to nije ništa novo i neočekivano.

Zamislite samo kako bi se danas među tim „vjernicima“ provela Marija Magdalena iz koje je Isus onomad istjerao 7 grijehova, a plašim se da bi se i Isus loše proveo jer bi ga HDZ, pojedini svećenici i generali proglasili za komšićevca, sorošovca i nevladinića.

S druge strane postoji jedna manjina u Čitluku, i zapadnoj Hercegovini, koja sebe takođe smatra superiornom u odnosu na maloprije pomenute i opisane i oni u sebi navijaju za Martinu. Znaju oni veoma dobro da su manjina i da im posao, plata, ugled i miran san zavisi od njihovog ćutanja i nezamijeranja konzervativnoj većini. Njima je Martina Mlinarević simpatična, duhovita, hrabra, mada ponekad pretjera sa psovkama, ali neko sa kim se u najvećoj mjeri i oni slažu. Ona je njihov portparol dok su oni ušuškani u liberalizmu, ateizmu, humanizmu, urbanosti, svojih domova. Oni se u sebi zgražavaju nad onim što se radi Martini, sa njom saosjećaju, pošalju joj poruku ohrabrenja i zabrinutosti, ali im ne pada na pamet da je javno podrže i pokažu da u Čitluku i Hercegovini ima Hrvata koji drugačije misle. Nisu ludi da se zamijeraju, sebi komplikuju život, jer ima života i poslije Martine. Oni strpljivo ćute i čekaju da vide šta će se desiti sa Martinim, da li će otići u Sarajevo ili još negdje dalje, da li će je neko prebiti na ulici, da li će nanovo oboliti i dokazati sebi da je „ćutanje zlato“ i da se ne treba „sa rogatim bosti“. U slučaju da Martina pobjedi, oni će biti presretni, onda će je tapšati po ramenu, lajkati, šerovati, pripisujući i sebi dio te pobjede.

Od takvih Martina očekuje podršku, ali od takvih podrška ne dolazi i oni su ti koji su izdali Martinu Mlinarević i sve ono što ona afirmiše i predstavlja. Oni su je ostavili na cjedilu nadajući se da će neko drugi doći i promijeniti trenutno stanje kojeg se u sebi gnušaju. Martina će i ovo preživjeti, ako i mnogo toga do sada, ali kako ćete se vi njeni prijatelji i simpatizeri, živjeti sa tim i pogledati je u oči. Jer ne radite vi to samo zbog Martine, već i zbog sebe i svoje djece.

Sram vas bilo.

P.S.

Ne znam ko je dao Martini ime, ali znam da je u potpunosti pogodio jer ono na latinskom znači hrabar, jak, neustrašiv ili silan, baš kakva je i moja prijateljica.

 

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije

 

 

 

 

Komentari
Twitter
Anketa

Da li biste prije radili u javnom preduzeću za 1000 KM ili u privatnoj firmi za 1500 KM?

Rezultati ankete
Blog