DUŠAN ŠEHOVAC

Mr. sci. Dušan Šehovac, sociolog, živi na Ilidži, lokalni heroj koji razmišlja globalno, svoj i ničiji a sa svima povezan, pokušava da spoji akademsko, aktivističko i ljudsko promišljanje, misli humanistički, aktivno radi na pozitivnim promjenama zajedno sa drugima, voli da bude dio mreže aktivista, rasuđuje i svojom dušom. Obožava da se ne slaže i sa samim sobom!

DUŠAN ŠEHOVAC

Preminuo Jovan Divjak, general Armije RBiH, čovjek sa kojim se moglo razgovarati

Poznanici i drugovi smo još iz vremena kada smo radili na Fakultetu političkih nauka “Veljko Vlahović” u Sarajevu, sedamdesetih godina prošlog vijeka. To je bio  čovjek sa kojim sam uvijek mogao razgovarati o najkontroverzijnim temama, tada univerzitetski radnici, a poslije građanskog rata, u drugim ulogama, ja kao čovjek i oficir Vojske Republike Srpske i Srbin, a on kao čovjek i oficir Armije Republike Bosne i Hercegovine, i Bosanac. Nekad se nisam slagao sa njegovim stavovima, a nekad sam ih podržavao i prihvaćao. Ovaj tekst je nastavak razgovora sa njim!

Poštujem ljude koji hrabro iznose svoje mišljenje, pri tom ne forsirajući da se svide samo jednoj strani!

Cijeli svoj radni vijek zalažem se i borim se za slobodu govora, i za razgovor, dijalog, polemiku. Siguran sam da će i ovaj moj tekst, kolumnu, neki pogrešno razumjeti i komentarisati: da sam čovjek koji podržava nekoga koga kao Srbin ne trebam podržavati; da sam  autor koji koristi jezik mržnje;  ili kao autora koji se sprda sa najvećim bošnjačkim svetinjama, ubijenom djecom podijeljenog, opkoljenog i blokiranog Grada Sarajeva.

“- Prema mojim spoznajama, to je bio najteži dan za grad Sarajevo. Granatiranje Sarajeva, a posebno industrijskih objekata, komunikacija u gradu, bolnica, obrazovnih ustanova... To je momenat kada je tadašnja Jugoslovenska narodna armija imala namjeru da okupira grad” - kazao je u jednom od razgovora prisjećajući se 2. maja 1992. godine general Armije RBiH Jovan Divjak.

Ne podržavam stav Jovana Divjaka da je tadašnja Jugoslovenska armija imala namjeru, da 2. maja 1992. godine, okupira grad Sarajevo, jer nema dovoljno dokaza za to, nema odluka a ni naredbi komande JNA da se grad okupira. Ima naredbi i akcija da se evakuišu opkoljni pripadnici JNA koji su se nalazili u Domu Armije.

„Sarajevo nije oslobodila Armija RBiH, Sarajevo je oslobodio Dejton, koji je naredio srpskoj vojsci da napusti opštine oko Sarajeva“, izjavio je na početku trećeg i ujedno posljednjeg dijela razgovora sa Jovanom Divjakom, penzionisanim generalom Armije RBiH...”

Tačno tako, Sarajevo nije oslobodila Armija RBiH i nije samo Dejtonski mirovni sporazum  naredio srpskoj vojsci da napusti opštine oko Sarajeva, već je taj isti Dejtonski mirovni sporazum, nespretno i nepotpuno tumačen i realizovan od strane međunarodne zajednice, i političara i vlasti oba etiteta, stvorio društveni prostor, klimu koja je  “naredila” srpskim civilima da napuste, ne sarajevske opštine oko Sarajeva, već sarajevske opštine.

“- Ponosan sam što sam bio dio tog vremena. Dok budem hodao ovim dunjalukom, bit ću uz Bosnu i za Bosnu. Nažalost, bilo je i trenutaka koji me čine tužnim i razočaranim, pojedinim brigadama su jedno vrijeme komandovali ljudi koji nisu služili vojni rok. Zbog njihove nestručnosti mnogo naše mladosti ostalo je na sarajevskim brdima” - rekao je tada za Faktor.

Nedavno sam napisao kolumnu, koja je objavljena na ovom portalu  “Prekomjerno i neopravdano trošenje ljudskih resursa tokom građanskog rata u Sarajevu”, jer postoji mnogo dokumenta, izvora koji pokazuju da su vojni i civilni komandanti u Sarajevu svojom nekompetentnošću, neznanjem doprinijeli da mnogo mladih, srednjovječnih i starijh građana svih naroda izgube život, na brdima ali i u dolinama sarajevskim.

“Suprotstavio se srpskoj propagandi u manipuliranju srpskim žrtvama u Sarajevu, odbivši svaku pomisao na masovna stradanja Srba, ističući da su Srbi u Sarajevu pretežno stradali od srpskih granata, a da nad Srbima nije vršen planski ili sistematski zločin”- piše Oslobođenje.

Manipulacije svim žrtvama rata sa sarajevskog ratišta je borba neprestana, kojoj nema kraja. Manipuliše se, manipulišu sve strane,  sa brojem ubijenih i nestalih, manipuliše se sa brojem poginulih na sarajevskom ratištu, što se posebno vidi u danima obilježavanja značajnih događaja iz sarajevske istorije, kao što je 6. april , Dan oslobođenja od fašizma, gdje se broj ubijenih Sarajlija povećao na nevjerovatnh 14.011. 

Sarajevski narativ je da su sve Srbi granatama ubili Srbi! Malo, gotovo nikako se ne govori o Srbima žrtvama ratnih zločina ili o tome da snage Armije Republike BiH ubile granatama ili snajperima na cijeloj teritoriji sarajevskog ratišta mnogo Srba, a među njim oko 130 srpske djece.

I njega su koristili, uvukli u te manipulativne igre bez granica, iako je znao i govorio za ratne zločine, ubistva Srba u podijeljenom i opkoljenom,  blokiranom Sarajevu. Nisu Srbi u Sarajevu pretežno stradali od srpskih granata, već bogami i težno od bošnjačkih granata. Primjer ubistvo dvanaest civila pred zgradom Srpske opštine Ilidža na početku građanskog rata 1992.godine.

Sjedili smo zajedno u prvom redu dvorane, u kojoj su sve stolice bile popunjene, u zgradi  zadužbine Adila Zulfikarpašića, nas dvojica: ja Dušan Srbin, Saralija i Jovan Bosanac, Beograđanin kako ga danas svi predstavljaju, na promociji Bosanskog atlasa zločina, Mirsada Tokače. Naravno, svi ostali posjetioci su bili Bošnjaci.

Tokom promocije atlasa autor je izjavio da je atlas nastao “iz potrebe da se odupremo mitovima bez ideoloških natruha”, i kao reakcija na manipulaciju sa žrtvama rata u Bosni i Hercgovini, i u Sarajevu, a to se posebno odnosi na manipulaciju sa ubijenom djecom opkoljenog Sarajeva. Nas dvojica smo aplauzom pozdravili ovu izjavu, a svi ostali su zanijemili i ostali bez teksta.

A to je bio trenutak,događaj, jedna od propuštenih šansi koju je trebalo iskoristiti da se otvoreno počne razgovarati, polemisati o manipulaciji sa žrtvama građanskog rata u Sarajevu.

Pitam se, pitam se hoće li  ikada Banja Luka i Sarajevo otvoriti razgovor, polemiku o manipulacijama sa žrtvama građanskog rata u Sarajevu?

 

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (09.04.2021.)

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal

 

Komentari
Twitter
Anketa

Za koga ćete navijati u baražu za Evropsko prvenstvo u fudbalu: BiH ili Ukrajinu?

Rezultati ankete
Blog