Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Otvoreno pismo Vladi Đajiću kao reakcija na njegovo zatvoreno pismo
Dragi moj prof. dr Vlado Đajiću,
Neki dan me u sandučetu sačeka ono tvoje pismo za potpisivanje peticije i odmah da ti kažem da si ti političar 20. vijeka.
Ko danas šalje pisma i još na onako skupom papiru koji si mislio zabašuriti ćirilicom da se Vlasi ne dosjete?
Na početku kažeš da nam se obraćaš kao sugrađanin, komšija, prijetelj, profesor i ljekar koji živi sa nama i dijeli našu sudbinu.
Iskreno, ne sjećam se da sam te ikada sreo u gradu, a da nije bila neka politička SNSD zajebancija. Biće da izlazimo na različite kotlićijade i koride, a ja u šatore koji mogu da prime više od četiri osobe ne ulazim. Istina je i da idemo na različite koncerte, ali o ukusima ne vrijedi raspravljati.
Spominješ u pismu rupe na putevima, nekontrolisanu gradnju, beton, gužvu, poskupljenje parkinga, deponije, pronevjeru donacija, netransparentnost u radu, populističke ideje...
Iskreno, ne mogu da razlučim da li je ovo drugarska samokritika SNSD-a ili opis trenutne banjalučke vlasti. Sve što zamjeraš Drašku Stanivukoviću možemo pripisati Vladi Republike Srpske ili SNSD-u u opštinama u kojima je na vlasti.
Ako je ovakvo stanje u Banjaluci, kako ga ti opisujes, možeš onda misliti kako je u Višegradu, Šekovićima ili Ljubinju.
Slažem se da je Banjaluka postala grad „političke nezrelosti“ ali nisam siguran da nam tvoje ponašanje garantuje političku zrelost. Ni gradska skupština mi ne pokazuje znakove zrelosti, tako da danas Banjaluka liči na ona igrališta sa pijeskom gdje se mala djeca igraju sami za sebe, ne obazirući se na druge.
Narcizam jeste zarobio Draška Stanivukovića, ali to je primjereno njegovim godinama i proći će ga, ali šta ćemo sa tvojom krizom srednjih godina, jer se ponašaš kao voditelj Zvezda Granda.
Brukaš sebe, SNSD, Banjaluku, a bogme i profesiju.
Kažeš da imaš tim poštenih, vrijednih i obrazovanih ljudi i da će oni zaustaviti propast Banjaluke. Dragi moj doktore, ako je tvoja ekipa ona što je gledamo u gradskoj skupštini ili pod šatorom na Manjači, onda se i ti s nama zajebavaš.
Ako je to ekipa koja u Čajavecu sluša Milomira Marića i Breskvicu, onda smo tek najebali.
Pišeš „Ovo nije vrijeme za dječije igre, pročitane priče i stalne izgovore, već za ozbiljan posao“, a ja se pitam šta je ova peticija nego sve ovo zajedno.
Dragi moj Vlado, imate skupštinsku većinu i ako vam je toliko stalo do Banjaluke, vrijeme je za prijevremene lokalne izbore, a ne za peticije.
Znam, velika je vjerovatnoća da se ovo pismo protumači kao napad na tebe i SNSD, a nije.
Mala je Banjaluka za dvije dvorske lude koje se odlično glupiraju, dok publika sve to nijemo gleda i pita se šta je ovdje smiješno?
Tvoj
Srđan Puhalo
P.S. Lako je iz Srbije u Banajaluku dovesti Radu Manojlović ili Brskvicu, ali Banjalka nema ni tako nešto da ponudi drugima, toliko ste je sjebali.
Preuzeto sa blogger.ba
