Kad slažu, dovijaju se na različite načine - koriste informacije iz popularne kulture, nabrzaka guglaju likove, sjećaju se filmskih i TV ekranizacija...

Na sajtu Sky Arts od 2.000 odraslih ispitanika polovina je priznala da većinu knjiga koje stoje na njihovim policama nisu pročitali, dok tri odsto ljudi krije koje knjige i časopise zaista čita.

A kada je riječ o tome koje knjige obično lažu da su ih pročitali, to su uglavnom sljedeći naslovi:

“1984”, Džordž Orvel

“Rat i mir”, Lav Tolstoj

“Velika očekivanja”, Čarls Dikens

“Lovac u žitu”, Dž. D. Selindžer

“Put u Indiju”, E.M. Forester

“Gospodar prstenova”, Dž. R.R. Tolkin

“Ubiti pticu rugalicu”, Harper Li

“Zločin i kazna”, Fjodor Dostojevski

“Gordost i predrasude”, Džejn Ostin

“Džejn Ejr”, Šarlota Bronte.

A tu se spisak ne završava. Među knjigama koje se vrlo često pominju, ali ne uvijek i čitaju su i ove:

“Biblija”

“Odiseja”, Homer

“Orkanski visovi”, Emili Bronte

"Stakleno zvono" Silvija Plat

"Lolita", Vladimir Nabokov

"Starac i more" Ernest Hamingvej

"Kratka istorija vremena", Stiven Hoking

"Avanture Toma Sojera", Mark Tven

"Mobi Dik", Herman Melvil

"Romeo i Julija", Vilijam Šekspir

Ljudi lažu da su pokupili mudrosti baš sa stranica ovih djela, jer su u pitaju klasici, kompleksne i opširne knjige, koje omogućavaju isticanje u društvu ili uklapanje u intelektualne krugove.

A i mnoge od njih su dio školskog kurikuluma, tako da nije teško izvlačiti se na onu "čitao sam davno tu lektiru", kada tobožnji čitalac zaboravi neki detalj iz knjige.

Izvor: Nezavisne novine