Porazna statistika

Iako za BiH postoje određeni statistički podaci prema broju i vrsti nasilja u porodici, iz nadležnih institucija  ističu da su ove brojke  samo “vrh ledenog brijega” jer je mnogo veći broj slučajeva koji ostaju neprijavljeni.

Prema istraživanju o rasprostranjenosti i pojavnosti nasilja nad ženama i nasilja u porodici u Bosni i Hercegovini više od polovine žena iz uzorka (47,2% u BiH, 47,2% u FBiH i 47,3% u RS-u) doživjelo je bar neki oblik nasilja nakon što su navršile 15 godina. Tokom 12 mjeseci koji su prethodili istraživanju, neki oblik nasilja iskusilo je 11,9% žena u BiH (12,7% u FBiH i 10,6% u RS-u). Nalazi ukazuju na to da je psihičko nasilje najrasprostranjenije, sa ukupnom stopom prevalencije od 41,9% tokom života i 10,8% u posljednjih godinu dana, te da iza njega slijedi fizičko nasilje, sa stopom prevalencije na životnom nivou od 24,3%, a u posljednjih godinu dana 2,4%. Seksualno nasilje doživjelo je 6% žena, dok je ovakvo iskustvo u posljednjih godinu dana imalo 1,3% žena.

„Poražavajući je nalaz koji proizilazi iz ovog istraživanja, a to je se najveći broj

slučajeva nasilja dešava u porodici i da je porodica, nažalost mjesto gdje se su mnoge žene i djeca žrtve nasilja. Takođe, da krug nasilja započinje u primarnoj porodici, od ranih godina i da se nastavlja u drugoj porodici nakon udaje žene. Prema statističkim podacima koje od subjekata zaštite i nevladinih organizacija prikuplja Gender centar RS, može se izvesti zaključak da se od usvajanja prvog Zakona o zaštiti od nasilja u porodici broj prijavljenih slučajeva svake godine povećava, da je broj poziva na SOS liniju 1264 - pomoć za žrtve porodičnog nasilja, takođe u porastu, te da je u 2011. i 2012. godini dostigao broj od 4.520, odnosno 4.303 poziva, što je najveći zabilježen broj poziva od 2005. godine, od kada je ova linija uvedena. Žrtve nasilja u porodici prema navedenim podacima su u gotovo 98% slučajeva žene, a počinioci nasilja prema navedenim statističkim podacima su najčešće muškarci u procentu od oko 75%. U proteklih 12 godina od 123 počinjena ubistva, 68 je ubijenih žena, žrtava nasilja u porodici”,  ističe Споменка Крунић, direktorica Gender centra Republike Srpske.

Zakonski obrasci po EU standardima

Nadležne institucije  poručuju da su domaća zakonska rješenja su u velikoj mjeri usklađena sa EU zakonodavstvom u oblasti nasilja u porodici.

“Zahvaljući kriminalizaciji nasilja u porodici 2003. godine nadležni sudovi postupajući u skladu sa krivičnim zakonima procesuiraju preko 600 predmeta svake godine. Pored toga zahavljujući zakonima o zaštiti od nasilja u porodici uspostavljene su dodatne pravne garancije te je osigurano izricanje zaštitnih mjera te je ustanovljene obaveze svih postupajućih organa. Zbog činjenice da se evropski standardi u ovoj oblasti razvijaju a u svjetlu nove Konvencije Savjeta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici pravni okvir će se dodatno analizirati i unaprijediti kako bi osigurao što efikasniju zaštitu za žrtve. To će svakako biti jedna od osnovnih aktivnosti Strategija za provedbu Konvencije o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici za period 2013 – 2017.“, ističe Samra Filipovič-Hadžiabdić, direktorica Agencije za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine.

Osim toga, kažu nam u Gender centru RS, Krivični zakon RS, koji je u zakonodavnoj proceduri, u svom prijedlogu sadrži nova rješenja koja proizilaze iz obaveza Konvencije Savjeta Evrope te predviđa mogućnost izricanja mjera bezbjednosti prema počiniocu, kao što su udaljenje iz stana i/ili kuće, zabrana približavanja i kontaktiranja sa određenim licima i mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana.

Međutim i pored dobrih zakonskih rješenja a kako pokazuju i statistički podaci

stopa nasilja u porodici je visoka, te je prevencija jedan od bitnih zadataka na kojima sve nadležne institucije treba da kontinuirano rade.

„U odnosu na stanje prije aktivnog djelovanja u ovoj oblasti nasilje u porodici je postalo javni problem a nikako problem koji se rješava u okviru porodične zajednice i unutar četri zida. Međutim, jasno je da postoje brojni ograničavajući faktori koji onemogućuju žrtve da izađu iz kruga nasilja u kojem se nalaze. Zbog toga je opredjeljenost svih institucija u ovoj oblasti da se aktivno radi na stvaranju pretpostavki da se osigura podrška žrtvama nasilja u porodici kroz pružanje podrške nakon incidenata nasilja ali i u periodu rehabilitacije i ekonomskog osnaživanja“, poručuju u ARSBIH.

Djeca, posebno ugrožene kategorije

Djeca i žene su najčešće žrtve porodičnog nasilja u BiH. Djeca kao posebno ranjiva kategorija odrastajući u nezdravoj sredini mogu trajno da budu oštećena u svom psiho-fizičkom razvoju.

Maša Mirković, izvršna direktorica Udruženja građana Nova generacija iz Banja Luke  ističe da svako nasilje i zlostavljanje izaziva zgražanje, užas i osudu zlostavljača i nasilnika, a saosjećanje prema žrtvama, posebno ako se radi o djeci. „Zlostavljanja, nasilja i  zanemarivanja djece bilo je i prije, ali se o ovom problemu manje govorilo. „Batinanje“ djece se smatralo, i na žalost još uvijek smatra, vaspitnom metodom što to naravno nije. Problem fizičkog, emocionalnog i seksualnog zlostavljanja djece prisutan je manje-više u svim sredinama, ali se vrlo često skriva i drži u tajnosti. O tome mnogi ne žele da govore, jer je to „teška tema“, a često se gleda i kao sramota. Šutnjom ovaj problem ne možemo da riješimo. Važno je da reagujemo, da svi zajednički dignemo glas protiv nasilja nad djecom, ali da osnažimo i samu djecu da nasilje prijave. Samo na taj način možemo da utičemo na smanjenje ove nepoželjne pojave“, dodaje Mirkovićeva.

Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad djecom koji se obilježava 4. juna i ove godine je poslužio kao dodatni povod da se problemu zlostavljanja djece da veći fokus u očima cijele zajednice.

Istraživanje UNICEF-a koje je obavljeno 2012. godine, pokazalo je da je svako četvrto dijete u BiH žrtva nekog oblika nasilja.

U sklopu svojih aktivnosti UG Nova generacija je prvog juna otvorila Sigurnu kuću za djecu pod nazivom Dječija kuća - sigurno mjesto  i  namjenjena je za djecu upravo žrtve nasilja i eksploatacije. Ovo  je prva sigurna kuća namjenjena isključivo za djecu.

"Odluka da se otvori sigurna kuća za djecu proistekla je iz potrebe da se djeci

obezbjedi individulani pristup u radu koji će u potpunosti staviti dijete u fokus kao  i traume koje je ono proživjelo. U suprotnom, imamo djecu koja su bila žrtve i/ili svjedoci nasilja, a koja duboko u sebi nose svoja negativna iskustva. Zbog toga djeca ulaze u svijet socijalne patologije, nezadovolja su, imaju poremećen sistem vrijednosti i dolaz do drugih društveno nepoželjnih pojava”.

Prošle godine u sigurnoj kući Marguerite Udruženja "Žena BIH" iz Mostara ukupno je bilo smješteno 72  žrtave nasilja u porodici (40 žena i 32 djece). U ovu kuću se smještaju žrtve nasilja iz Hercegovačko-neretvanjskog, Zapadnohercegovačkog i Livanjskog Kantona. 

Direktorica ovog udruženja Azra Hasanbegović  smatra da je situacija po pitanju sprečavanja nasilja u porodici poboljšana  u odnosu na prethodni period ali  da to još uvijek nije dovoljno. “Žrtve nasilja i dalje nemaju adekvatnu zaštitu  i naš prijedlog je da se slučajevi nasilja hitno rješavaju u okviru svih nadležnih ustanova.”

Na teritoriji BiH djeluje 10 sigurnih kuća sa preko 180 raspoloživih smještajnih mjesta. 

Sudovi i policija

Na osnovu Zakona o zaštiti od nasilja u porodici svi članovi porodice, subjekti zaštite, kao i zaposleni u obrazovnim, socijalnim i zdravstvenim ustanovama, kao i svaki drugi građanin, dužni su odmah nakon saznanja da je počinjeno nasilje u porodici ili da postoje osnovi sumnje da je počinjeno nasilje u porodici prijaviti to policiji. Ovaj Zakon takođe predviđa određene novčane kazne za lica koje ne prijave nasilje u porodici i/ili nasilje nad djetetom u visini od 300 KM pa i do 3 000 KM u zavisnosti od toga da li se radi o članu porodice ili osobi zaposlenoj u socijalnoj, obrazovnoj ili zdravstvenoj ustanovi koja je znala za nasilje a nije ga prijavila.

“Procesuiranje slučajeva nasilja u porodici i efikasna zaštita žrtava, te odgovarajuće kažnjavanje počinioca su ključni za okončanje nasilja u porodici, te smo svjesni da u ovom smislu još uvijek nije postignut zadovoljavajući stepen stvarne zaštite svih žrtava nasilja. Postoje različiti razlozi i gledanje na ovakvu situaciju, i smatramo nezahvalnim donositi bilo kakav sud o postupanju pravosudnih organa. Ono što je važno ipak reći ovim povodom je da će napredak biti ostavaren onda kada se djela nasilja u porodici budu tretirala i imala istu težinu kao i sva druga krivična ili prekršajna djela. Zaštita članova porodice od nasilja treba da postane društvena vrijednost koja će u svijesti svih, a naročito onih koji primjenjuju zakone biti jedan od ključnih prioriteta. Prema sadašnjem stanju stvari, to očigledno nije slučaj i nasilje u društvu uopšte, pa tako i nasilje u porodici postaje na neki način “društveno prihvatljivo”. Glavna prepreka je naša svijest i sistem poremećenih vrijednosti”, smatra Krunićeva, direktorica Gender centra RS.

U Agenciji za ravnopravnost polova BiH kažu da je veoma teško ocijeniti uticaj sporosti rada sudova u BiH a posebno uticaj na rješavanje predmeta nasilja u porodici i nasilja nad ženama. Glavni uzrok takve situacije, kako ističu, jeste činjenica da sudovi ne objavljuju podatke o broju i vrsti postupka u krivičnim stvarima. Prema dostupnim podacima oko 600 predmeta nasilja u porodici godišnje budu rješeni od strane nadležnih sudova.

Azra Hasanbegović iz Udruženja „Žene BiH“ kaže da smanjenu broja prijavljenih slučajeva nasilja doprinosi ne samo sporost sudova nego i neadekvatna zaštita žrtve što ima za posljedicu da žrtve gube povjerenje u rad svih institucija. “Rješavanje slučajeva nasilja po hitnom postupku i povećanje broja izrečenih zaštitinih mjera zasigurno bi povećali povjerenje žrtve nasilja u institucije.”

Posebno značajna karika kada je u pitanju problem porodičnog nasilja jeste efikasnost i rad nadležnih policijskih tijela, kao predstavnika koja uz osobe iz centara za socijalni rad prvi izlaze na lice na lice mjesta. “U tom smislu policija Republike Srpske je ulagala velike napore da obuči i osposobi ovlaštena službena lica i druge službenike i radnike za odgovoran i osjetljiv pristup u ovim slučajevima. U dosadašnjoj saradnji imali smo mnogo primjera “dobre prakse” rada policijaca i ovlaštenih službenih lica, ali naravno, bilo je i prepreka koje se javljaju u svakom poslu. Ono što cijenimo, je da su predstavnici policije uvijek spremni pronalaziti bolja rješenja i unapređivati svoj rad radi efikasnije zaštite žrtava nasilja u porodici”, kaže Krunićeva.

Njen stav dijele i u ARSBIH i dodaju da nove generacije polaznika policijskih akademija kao dio svog obrazovnog procesa obavezno prolaze kroz predmete koji se odnose na nasilje u porodici a koje se sastoje od teorijskih ali i praktičnih uputa za policijsko djelovanje.