LGBT - priče iz komišiluka

Istospolni brakovi - djeca ljubav ne razlikuju

Istraživanja koje se veće decenijama rade i čiji se rezultati objavljuju u načunim časopisima pokazuju da djeca koja odrastaju u istospolnim zajednicama i/ili brakovima se jednako psihološki razvijaju kao i ona koja rastu u heteroseksulanim brakovima.

autor: Frontal

Jedna studija iz 2013. godine sa Univerziteta Tufts, Bostonskog Medicinskog Centra i Odbora za psihosocijalne aspekte zdravlja djece i porodice objavljena u Pediatrics u svojim nalazima ističe: “Opsežni podaci dostupni iz više od 30 godina istraživanja pokazuju da su djeca koja se odgajaju od strane gej i lezbijskih roditelja pokazala otpornost s obzirom na socijalno, psihološko i seksualno zdravlje usprkos ekonomskim i pravnim nejednakostima i društvenim stigmama. Mnoge studije su pokazale da na dobrobit djece mnogo više utiče njihov odnos s roditeljima, osjećaj sposobnosti i sigurnosti njihovih roditelja, te prisutnost socijalne i ekonomske podrške za porodicu nego spol ili seksualna orijentacija njihovih roditelja. Nepostojanje mogućnosti za brak istospolnih parova pridonosi porodičnom stresu, koji onda utiče na zdravlje i dobrobit svih ukućana.”

Sklapanje istospolnih brakova bilo je ilegalno širom svijeta dok 2001. godine Holandija nije postala prva zemlja koja je legalizovala i pravno regulisala sklapanje istospolnih brakova. U SAD-u od 2004. godine je registrovano preko 71 hiljade ovakvih brakova, dok se u jednoj od osam istospolnih zajednica odgaja dijete. Od ukupnog usvajanja djece u Velikoj Britaniji 6 odsto su usvajanja istospolnih parova.

Ženama u homoseksualnim vezama, medicinski potpomognuta oplodnja  dopuštena je u Velikoj Britaniji, Španiji, Rusiji, Holandiji, Estoniji, Latviji, nekim državama SAD-a, Kanadi, ali ne i u Francuskoj i Njemačkoj, premda su i tamo istospolne zajednice legalizovane.

(Ne)prilika domaćeg zakonodavstva

U borbi za svoja prava, homoseksualne su se osobe u nekim zemljama izborile za mogućnost posvajanja i odgoj djece. U mnogim sredinama, gdje ubrajamo i nas, to je još uvijek kontraverzno pitanje jer preovladava stav, odnosno predrasuda kako homoseksualne osobe nisu sposobne odgojiti djecu.

“Dok su mala, djeci je jedino bitno da su voljena i da su okružena ljubavlju. Oni nemaju "sluh" za to šta je "dobro ili loše" u tom nekom društvenom segmentu, ali imaju jako dobre antene za iskreno i neiskreno. Tek kasnije, pod uticajem okoline i komentara koji su neizostavni djeca iz istospolnih zajednica dolaze u situaciju da ono u čemu su odrastala moraju na neki način da "brane" od okoline. BH društvo vijekovima već nosi karakteristiku okrutnosti prema svemu drugačijem a sposobnost komentarisanja tuđih života je, bar, za Ginisa. Dakle moj najveći strah vezano za dijete nije kako će ona prihvatiti moj život s partnericom. One se već divno slažu i mnogo vole, nego to što će kad tad doći u situaciju da brane mamu/mame od okoline, dakle doći će do zamjene uloga, jer roditelj je taj koji ima dužnost zaštite djeteta”, ističe lezbejka iz Sarajeva čiji je identitet poznat redakciji.

Onda dodaje da kod nas postoji Zakon o zabrani diskriminacije, ali da sudeći po istraživanjima koje je njena prijateljica sprovela, u BH ne postoji niti jedan sudija koji bi dijete ili djecu tokom brakorazvodne parnice dodijelio roditelju koji je otvoreno gej. “To je strašno i u svojoj osnovi takva praksa krši sva moguća ljudska i dječija prava, da ne zalazim sada u segment kako uopšte u BH istospolni parovi mogu postati roditelji.”

UNICEF-ov stav o usvajanju je u skladu s Konvencijom o pravima djeteta, koja navodi da u svakoj odluci najbolji interes djeteta treba uvijek biti na prvom mjestu.

“Posvojenja se moraju urediti u skladu s važećim zakonodavstvom u svakoj državi. Tako na prvom mjestu treba razmatrati pitanja kao što su vjerovatnost da će dijete biti voljeno, sigurno, dobro hranjeno i živjeti u stimulativnom okruženju, a ne seksualne orijentacije ili rodni identiteti pojedinaca ili parova koji žele postati posvojitelji ili roditelji”, istakli su u UNICEF BiH.

Iz Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH su nam rekli da odrastanje djece u istospolnim zajednicama nije regulisano entitetskim, niti državnim zakonima. Prema važećim propisima na području čitave BiH, brak je životna zajednica muškarca i žene, a porodica zajednica roditelja, djece i drugih srodnika.

Institucija ombudsmana nije imala otvorenih predmeta/pritužbi vezanih za odgajanje djece u istospolnim zajednicama, niti je imala bilo kakvih saznanja i spoznaja tokom mnogobrojnih aktivnosti u Odjelu za praćenju prava djece, kao specijalizovanom Odjelu koji se isključivo bavi zaštitom prava djece.

„Nakon razvoda dijete se dodijeljuje jednom ili drugom roditelju na staranje, uvažavajući pozitivne propise i cijeneći svaki slučaj pojedinačno, s tim da prioritet treba da ima najbolji interes djeteta, što nikako ne podrazumijeva izričito isključivanje lica drugačije seksualne orijentacije“, kažu u Ombudsmenu i dodaju da je entitetskim porodičnim zakonima i Porodičnom zakonu BD, jasno propisano kada se i kako roditeljima djece oduzima roditeljsko pravo.

„Ukratko rečeno, to je jedan od načina zaštite prava djece u slučajevima  zanemarivanja roditeljskih dužnosti i zloupotreba roditeljskih prava, a ne seksualna orijentacija ili rodni identitet roditelja. U postupku usvojenja po službenoj dužnosti pribavlja se mišljenje nadležnih organa i stručnjaka o postojanju uslova i podobnosti lica koje želi usvojiti (socijalni radnik, psiholog, ljekar, pedagog i drugi) i poduzimaju se druge potrebne radnje kako bi se obezbijedila zaštita prava djece.“

“Ogromna je i bolna procedura za usvajanje djece bez roditeljskog staranja i za tzv. klasične parove (žena/muškarac). Nemoguće je da pojedinka ili pojedinac usvoji dijete, a usvajanje u istospolnoj zajednici je nemoguće.To nije diskriminacija? Ukoliko dijete odrasta u stabilnoj sredini u kojoj od partnera koji ih odgajaju imaju ljubav i sigurnost, ukoliko imaju svoj mir odrašće u jake i zdrave osobe, bez obzira na to da li ih odgajaju mama i tata, dvojica tata, dvije mame ili samo jedan roditelj”, poručuje lezbjeka iz Sarajeva.

Prema Preporuci Savjeta Evrope CM/Rec(2010)5 od 31.03.2010. godine, države koje svojim zakonima priznaju istospolne zajednice, trebale bi im priznati ista prava i obaveze koje priznaju heteroseksualnim zajednicama.

*Tekst nastao u saradnji sa Helsinškim parlamentom građana Banja Luka i Sarajevskim otvorenim centrom
Komentari
Twitter
Anketa

Da li Grad Banjaluka treba organizovati svečani doček Pravoslavne Nove godine?

Rezultati ankete
Blog