autor: Sara Slijepčević
Ulica Bana
Milosavljevića 4
Kad je 1929. Kraljevina Jugoslavija izdijeljena na devet
banovina, kralj Aleksandar je u Banjaluku, administrativni centar Vrbaske
banovine, na mjesto prvog bana poslao Nišliju, Svetislava Tisu Milosavljevića,
sa ciljem da podigne “ovu prašnjavu kasabu” kako bi je što više pridobio.
Sposobni Tisa, do svog odlaska iz Banjaluke 1935. godine, uticao je na to da se
izgradi veliki dio onog najljepšeg u današnjoj Banjaluci.
Tako je od kraja dvadesetih do 1936. izgrađena i Hipotekarna
banka prema projektu beogradskog arhitekte Miodraga Vasića. I ovdje, kao i u
drugim gradovima Kraljevine, to je bila monumentalna zgrada. Kipova u narodnoj
nošnji tad nije bilo.
Vidimo se kod SDK!
Nemoj kasniti!
Poslije Drugog svjetskog rata, Hipotekarna banka postaje
filijala Narodne banke, a šezdesetih godina čuveni SDK tj. "Služba
društvenog knjigovodstva – Filijala Banjaluka" i to ostaje do početka rata
u BiH.
Upravo kao SDK (ez-de-ka) većina Banjalučana “poznaje” ovu
zgradu, a čak je i danas tako zovu. Godine 1992. zgrada postaje Narodna banka
Republike Srpske. U to vrijeme popularan je i naziv "trezor". Nakon
rata, prvobitno zgrada Hipotekarne banke, postaje zgrada Razvojne banke, a
poslije toga SPP, tj. Služba platnog prometa tj. Ministarstvo finansija
sredinom devedesetih.
Vidimo se kod Seljaka!
Dvije bronzane figure krajiških seljaka, koje upotpunjuju
reprezentativni portal, izradio je vajar Vladimir Pavlovič Zagordnjuk. Ovih
kipova u narodnoj nošnji koji predstavljaju narod, u samom početku nije bilo.
Do konačne namjene ove zgrade, “dva seljaka” bila su
popularno sastajalište Banjalučana. Danas se ipak sastanci dogovaraju u
“parkiću”, nekoliko metara dalje.
Palata Republike
Konačno, na proljeće 2008. postaje Palata presjednika
Republike Srpske. Međutim, ni mjesec dana ne ostaje ovaj naziv već dobija novo
ime – Palata Republike.
Od septembra 2002. godine, stavljena je na Privremenu listu
nacionalnih spomenika BiH.
