piše: Srđan Šekara

Uostalom u Južoj Africi su bili četvrti, i imali najboljeg igrača turnira Dijega Forlana. Četiri godine su stariji, i iskusniji, i čini se sasvim zreli da najmanje ponove uspjeh iz 2010. godine. Isti je i selektor. Najstariji od svih selektora na šampionta biće Oskar Tabarez koji se sa svojom mirnoćom, iskustvom i jednostavnim shvatanjemfudbala nameće kao još jedan od atuta u "špilu" Urugvajaca.

Nestor Muslera uliva ogromno povjerenje na golu. Golman Galatasaraja, je i jedan od najboljih svjetskih golmana. U odbrambenom "zidu" pozicije centralnih bekova zauzeće Dijego Godin iz madridskog Atletika i Juventusov Martin Kaseres ili Dijego Lugano. Desno je kapiten Benfike Maksi Pereira, a lijevo Alvaro pereira. Valter Garagano, koji ima odličnu sezonu u Parmi, Arevalo, Rios, Enco Perez, Gaston Ramirez i Kristijan Rodrigez konkurisaće za tri igrača  veznog reda u prvih jedanaest. Za koga god da se odluči Tabarez neće pogriješiti. Urugvaj igra sa tri napadača, i to kakava! Najbolji strijelac Premjeršipa Luis Suarez mogao bi da "naplati" u Brazilu ono što je propustio sa Liverpulom, i mogao bi biti prva zvijezda šampionata. Od Edinsona Kavanija takođe se očekuje da bude noćna mora za golmane protivničkih ekipa. I naravno Dijego Forlan, vođa ove selekcije. Na klupi će šansu čekati Stuani iz Espanjola i Abel Hernandez koji je sa Palermom izborio povratak u Seriju A.

Ova reprezentacijaje prvi favorit grupe bez obzira što su tu Englezi i Italijani.

Italija

Miljenici sreće na svjetskim šampionatima, ovaj put će morati više nego prije da uzdaju u nju. Ipak Italijani imaju iskusan tim. Najveći problem posljednju deceniju, jeste što je Serija A devastirana - pala je na peto mjesto na tabeli najjačih evropskih liga. Fudbalska infrastruktura u Italiji je još iz 1990. godine kada je bila domaćin Svjetskog prvenstva, a Italijani već odavno nisu na mapu fudbalske Evrope izbacili vanserijskog igrača.

Ono što dodatno upada u oči, jeste da du se italijanski treneri masovno vratili na formaciju igre 3-5-2 što je genaralno u svijetu odbačeno prije 15 godina, a italijanskih klubova više nema u završnici Lige šampiona - izuzetak je, zapravo prije "incident" osvajanje Intera najjačeg evropskog klupskog takmičenja, ali to je bilo sa Murinjom i vjerovatno jedino sa njim i moguće.

Ćezare Prandeli, italijanski selektor, tipičan je predstavnik stare italijanske škole. Italijani će više nego ikada morati voditi posebnu "politiku" na terenu, gdje će cilj opravdati sredstva, ukoliko žele da igraju zapaženiju ulogu.

Najsvjetlija tačka tima je Đanluiđi Bufon, legendarni golman Juventusa ,i do njega odmah suigrač iz kluba Andrea Pirlo. Trojka u posljednjoj liniji biće, gotovo je izvjesno Barzalji, Bonući i Kjelini - opet svi iz šampiona Juventusa. Desni spoljni je Napolitanac Mađo, lijevo vjerovatno Milanov Abate. Uz Pirla za "vezu" konkurišu De Rosi iz Rome, dvojac iz PSŽ-a Verati i Tijago Mota, kao i Mrkizio i Montolivo.

Za napad će biti zaduženi: Pablo Osvaldo iz Juventusa, Matija Destro iz Rome, Mario Baloteli iz Milana, Antonio Kasano iz Parme, dvojac Torina Ćiro Imobile i Alezio Ćerći. Od ove šestorice bar dvojicu treba očekivati u prvih jedanaest.

Ostaje da vidimo hoće li "azuri" uspjeti da svojom prepoznatljivom igrom pariraju Engleskoj i naročito Urugvaju.

Engleska

Svaki put se od njih očekuje puno, i svaki put, od 1990. godine i polufinala sa Njemačkom iznevjere. Gordi Albion jednostavno ima problem što najbolji fudbaleri nisu zainteresovani za reprezentaciju koliko za svoje klubove.

Roj Hodžson se odrekao problematičnog Terija. A da vidimo sa čim raspolaže.

U Džonu Hartu, golmanu Mančester Sitija novog šampiona, Englezi su dobili čuvara mreže vjerovatno za narednih 15-20 godina. To je jednostavno tako kod Engleza. Tako je bilo sa Grivsom, Šiltonom, Simenom-svi prevalili uveliko 40-te kada su se oprostili od reprezentativnog dresa. Desno u odbrani biće Glen Džonson, lijevo Lejton Bejns iz Evertona ili Luk Šo iz Sautemptona. Kejhil i Džagielka su centralni defanzivci.

Na sredini su Džerard, Henderson i Lampard, kojima su alternative Berkli, Lalana i Kerik.

Napad će predvoditi najubotiji Englez u Premijeršipu Staridž, i Vejn Runi. Iza njih će biti Sterling.

Čini se da ovaj tim i ne zna igrati nego ofanzivno, a da li će im se to obiti o glavu protiv Urugvaja i Italije? Vjerovatno.

Kostarika

Država koja nema vojsku, i zvanično zemlja koja je procentualno sačuvala najviše zelenila u svijetu od svih, maestralno je odigrala kvalifikacije KONKAKAF zone.

Nisu imali niti jedan poraz na domaćem terenu, a u gostima su izgubili od SAD, i to tako što su se Amerikanci "slučajno" odlučili da ih ugoste u Mineapolisu, gdje su uslovi bili primjereniji za zimske sportove. Kostarikanci su im se revanširali sa kamatom 3:1. Najzapaženij igrač "bogate obale" je Brajan Ruiz iz Fulama koji je sezonu priveo u PSV-u. Uz njega je tu i mladi Džoel Kembel - poznat po tome što je sa dva gola srušio Mančester Junajted na "Karaiskakiju", igrajući za Olimpijakos kao pozajmljeni igrač Arsenala.

Centralna figura tima biće Alvaro Saborio, kapiten i produžena ruka trenera na terenu.

Veliku energiju timu daje temperamentni selektor Hoze Luis Pinto.

Potpuni autsajderi su u grupi, ali "mali zlatni" i imaju taj nadimak jer su rušili velike.

Raspored i satnica utakmica u grupi D:

14. jun 2014. - 21:00

Stdaion Kastelao

Fortaleza   Urugvaj-Kostarika

14. jun 2014. - 00:00

Arena Amazonia

Manaus    Engleska-Italija

19. jun 2014. - 21:00

Arena  Sao Paulo

Sao Paulo   Urugvaj-Engleska

20. jun 2014. - 18:00

Arena Pernambuko

Resife   Italija-Kostarika

24. jun 2014. - 18:00

Stadion  Dunjas

Natal  Italija-Urugvaj

24. jun 2014. - 18:00

Stadion Mineirao

Belo Horizonte Kostarika-Engleska