autor: Frontal

O očiglednom kršenju prava potrošača posebno se mnogo pisalo u proteklom periodu kada su i vanredne okolnosti usljed poplava izbacile na površinu ne tako humane geste trgovaca. 

Tako je Republička tržišna inspekcija, u kontrolama provedenim od 19. maja, kada je Vlada Republike Srpske donijela odluku o propisivanju mjera neposredne kontrole cijena, utvrdila je u jednom slučaju da cijena flaširane vode nije bila formirana putem kalkulacije cijena i kao takva nije evidentirana u trgovačku knjigu na malo.

Inspektori su od 19. maja izvršili 125 inspekcijskih kontrola, a prioritet u kontrolama bili su objekti u kojima se vrši promet prehrambene i neprehrambene robe, s akcentom na cijene za artikle koji su pod posebnim režimom prodaje.

U 12 slučajeva utvrđeno je da su cijene formirane putem kalkulacije cijena, ali da nisu bile vidno istaknute i lako dostupne potrošačima. Ostale utvrđene nepravilnosti odnosile su se na neizdavanje računa, vođenje poslovnih knjiga i evidencija, te verifikaciju mjerila.

U jednom slučaju oduzeto je 268 pari obuće u vrijednosti od 7.745 KM zbog neposjedovanja potrebne dokumentacije i dokaza o porijeklu, a izrečene su i tri mjere zabrane upotrebe mjerila kojima je istekao rok za baždarenje. Zbog počinjenih prekršaja izdato je 26 prekršajnih naloga u vrijednosti od 11.020 KM.

Takođe i Vlada Federacije BiH je 19. maja donijela Odluku kojom se utvrđuje postojanje uslova za propisivanje mjera neposredne kontrole cijena na području Federacije BiH.

U tom smislu zabranjeno je bilo mijenjati cijena za sve vrste brašna, sve vrste hljeba, peciva i drugih pekarskih proizvoda od brašna žitarica, tjestenine, sve vrstemesa, ribe i njihove prerađevine, so za ljudsku prehranu, šećer, mlijeko i mliječne prerađevine, jestivo ulje, margarin.

Odluka je obuhvatala i vodu pakovana u originalno pakovanje kao stolna, mineralna i izvorska voda, konzervirano povrće i voće, mesne i riblje konzerve, jaja i proizvodi od jaja, hrana za dojenčad, dijetetski proizvodi. 

“Primamo veliki broj poziva građana koji se žale na povećanje cijena. Mogu reći da u sat vremena primimo oko deset poziva, a najviše se javljaju građani iz Zavidovića, Živinica, Zenice, Visokog, Sarajeva… Prijave se uglavnom odnose na povećanje cijena vode i brašna, kao i na to da brašna u pojedinim trgovinama uopšte nema. Takođe smo primili primjedbe na neka sjedišta Crvenog križa, da nema hrane u njima ili da je ne daju građanima”, posvjedočio je operater dežurnog telefona Vlade FBiH, koji je dodao i kako se građani mogu javljati 24 sata dnevno.

Bitno je bunti se

Međutim, i prije ovakvih bezobzirnih poteza pojedinih trgovaca, prava potrošača se ne poštuju u mjeri kojoj bi trebali, a prodavci iznova traže nove načine da zaobiđu zakonska rješenje. 

“U odnosu na period kada nije bio donesen Zakon osjete se znatne promjene, što se iz dana u dan pokazuje kroz sve veći broj pritužbi građana”, smatra Marisa Murić, izvršni direktor Udruženja građana Don iz Prijedora.

Ona navodi da su zemlje u okruženju u znatno boljem položaju, a građanstvo koje se služi novim informacionim tehnologijama na zapadu svakako je više informisano nego u našoj zemlji. Na stranici Rapex i naši sugrađani mogu da se informišu o robama koje su zabranjene na našem i drugim tržištima, što im omogućava i pravovremenu zaštitu. 

“Zakon se nepoštuje u onoj mjeri koliko bi trebalo i postoje znatne opstrukcije od strane pružaoca usluga koji pokušavaju još uvijek neposlovnom praksom da obmanu potrošače. U prilog ovome govore i činjenice da mnogi trgovci i potrošače koji kupuju tehnički složene aparate upućuju na servisere kao mjesto za žalbe, a ne stoje iza robe koju su prodali niti žele snositi bilo kakvu odgovornost vezanu za tehničku neispravnost, popravke, zamjenu ili vraćanje novca potrošačima, kao što im je Zakon omogućio”, objašnjava Murić.

Prvi Zakon o zaštiti potrošača u BiH donesen je 2002. godine, da bi se 2006. godine donio novi Zakon o zaštiti potrošača u BiH. 

„Zakon o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj donesen je 2012. godine  koji, u odnosu na Zakon o zaštiti potrošača u BiH, obezbjeđuje viši nivo prava potrošača i u većoj mjeri je usklađen sa zakonodavstvom EU. Zakon je djelimično usklađen sa 11 Direktiva Evropske unije i 1 Preporukom Evropske komisije“, istakla je Maida Ibrišagić-Hrstić, ministar trgovine i turizma u Vladi RS.

Ona je dodala da je izvjesno je da će se pred Republiku Srpsku i BiH, u procesu pridruživanja EU, postaviti zahtjevi za daljim usaglašavanjem Zakona o zaštiti potrošača sa EU propisima, budući da je u takvoj situaciji bila Hrvatska, a trenutno se u njoj nalazi i Srbija.

Što se tiče kaznenih mjera za nepoštovanje odredbi definisanih Zakonom o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj, Zakonom su propisane veoma visoke kazne za prekršaje, koje se kreću i do 15.000 KM za trgovca kao pravno lice, do 4.000 KM  za odgovorno lice u pravnom licu i do 7.000 KM za trgovca koji je organizovan kao preduzetnik.

„U cilju bolje zaštite potrošača, kao i jačanja ove oblasti u Republici Srpskoj i BiH, neophodno je insistirati na primjeni postojećih zakona, na informisanju i edukaciji potrošača o njihovim pravima, jačanju svijesti o značaju zaštite prava potrošača i daljem unapređenju zakonskih rješenja, koje se provodi na osnovu iskustava u primjeni Zakona“, navodi Hrstićeva.

Murićeva dodaje da su sudovi pretrpani komunalnim predmetima, da proces traje predugo,  a da građane niko ne upozorava da su tuženi ili da im je prema Zakonu o obligacionim odnosima u nekim sporovima koji nisu pokrenuti na vrijeme došlo i do zastare koja nastupa nakon godinu dana. 

Kao jedno od rješenja za prekršeno potrošačko pravo ili za sumnju da se radi o njegovom kršenju građanima se prvo savjetuje da se obrate jednom od lokalnih udruženja potrošača.

Hrstićeva ističe da udruženja potrošača predstavljaju bitan subjekt u sistemu zaštite potrošača, jer imaju ulogu posrednika između potrošača, privrednih subjekata i nadležnih organa, inspekcija i drugih subjekata u Republici Srpskoj kojima je zakonom propisana obaveza zaštite potrošača. 

Ukoliko je potrošač iscrpio sva pravna sredstva, a nije došlo do rješenja potrošačkog spora, ili nije zadovoljan postignutim rješenjem, ostaje mu mogućnost tužbe stvarno i mjesno nadležnom sudu. 

“Potrošači mogu i treba da se obrate Udruženjima za zaštitu potrošača i naravno inspekcijskim organima, ali i da podnesu pismene pritužbe nadležnim pružaocima usluga. Postoji nekoliko načina da građani budu zaštićeni ali treba da prvo nauče koja su im prava i da o tome budu pravovremeno  informisani", kaže Murićeva iz udruženja Don.

Samo odgovoran potrošač –građanin može da bude zaštićen i to je upravo ono što svi pojedinačno treba da učinimo za sebe. Koliko smo odgovorni prema vlastitom novcu toliko ćemo i tražiti načina da budemo zaštićeni od neposlovne prakse pružaoca usluga.  

“Ukoliko vam prodavac ne vrati vaših 5 pfeninga, morate i trebate reagovati jer je to način da sebe i druge naučimo da se ponašaju u skladu sa Zakonom. Mnogo je načina i mjesta na kojima treba da pitamo da se informišemo, da pozovemo, ali treba da vjerujemo da je Zakon na strani potrošača ukoliko naravno postoje opravdano reagovanje na nepravilnosti ili kršenja istog”, navodi Murić. 

Širok je spektar oblasti na koje se potrošači žale, ali ipak prednjače tužbe na pružaoce javnih usluga poput elektrodistribucije, RTV takse, toplane, vodovoda, a tu su i različite pritužbe na male i tehnički složene kućanske aparate, automobile, telefone, kosilice, i mnoge druge oblasti.

EU štiti svoje potrošače

Zaštita potrošača spada u strateške ciljeve EU, kako bi se na taj način osigurao bolji kvalitete života svih članova EU, ali i podstakla što veća i jednostavnija razmjene roba unutar jedinstvenog EU tržišta. 

Pristupanjem Hrvatske u EU prava potrošača u Hrvatskoj usklađena su i izjednačena na nivou jednake, visoke zaštite, s onima koja vrijede na tom jedinstvenom tržištu od gotovo 500 miliona potrošača. U EU zabranjena je nepoštena poslovna praksa i ugovaranje na štetu potrošača, a kroz samo zakonodavstvo regulisan je i način rješavanja sporova koji nastaju kao rezultat nepoštivanja prava potrošača prilikom kupovine u drugoj zemlji članici EU. Na nivou EU djeluje i European Consumer Centres Network, koji funkcioniše u 29 država (27 EU, Norveškoj i Islandu).