Prije neki dan sam čuo priču o profesionalnosti evropskih policajaca, o tome kako oni ne obraćaju pažnju na vaše molbe za smanjenju kazne. Odmah sam te “prave” policajce uporedio sa ovim domaćim i našao sam da su naši ipak bolji a evo i zašto:

Kada vas zaustavi saobraćajni policajac on vam pristupa kao svaki dobar psiholog: polako i smireno. Pošto ste sad na njegovom terenu tada počinje njegova sesija. Prvo vam traži vaša lična dokumenta i pošto izravnim buljenjem u vas utvrdi da ste to vi, postavi vam jedostavno pitanje „Je li znate šta ste pogriješili“?, vama odmah kroz glavu prolazi lista prekršaja i njihovih cijena koje tjeraju znoj na čelo. Kada odgovorite da ne znate, on će vam pojasniti vaš prekršaj, dok on bude pojašnjavao, vi će te uprijeti pogled u daljinu pitajući se da li da umjesto vožnje automobila pređete na vožnju bicikla, sigurnije je po vaš novčanik. Kad vam kaže kolika je kazna vama hoće da idu suze na oči ali tu je ON. Naš diskretni heroj stupa na scenu. Primjenjuje metode interaktivne nastave i uključuje i vas u pregovore o vašoj sudbini. Dok vi onako snuždeni čekate vašu presudu on vam uputi očinski pogled u kojem sve shvatite. ON ZNA.

On zna da vam je vruće kad svežete pojas. On zna da vi nemate para da kupite auto sa klimom. On zna da vam je sijalica pregorila u putu a ne prije 10 dana kad ste se sa slave vraćali po mrklom mraku sa jednim funkcionalnim farom. On zna da je prenji branik nakrivljen sam od sebe a ne ne daj Bože od toga što ste pijani udarili u komšijinu ogradu pokušavajući da se uvezete u svoje dvorište vraćajući se sa te iste slave. On zna da vam plata kasni 15 dana. On zna da je visina kazne nesrazmjerna visini našeg standarda. Zato vam poziva u svoj automobil da vam pomogne a da to sakrije od očiju javnosti jer tako to diskretni heroji rade. U automobilu vam govori da će vam naplatiti sumboličnih 20 KM jer zna u kakvoj ste situaciji. Iz njegovog vozila izlazite laki poput pera vidno olakšani za jednu muku. Još vam poželi sretan put i pogledom vas isprati dok ne nestanete u daljini. Ponosan sjeda u razdrndani službeni GOLF 4 i sa osmjehom na licu se vraća u stanicu znajući da je pomogao još jednom nesretniku kojem je takav usud bio da se rodi ovdje. E to je policija.