Prijete mi Turci i Arapi,

I srpske još poturice…

Znoji se novac u čarapi,

Niču već prve gljivice.

Jure me Hilovi, Inckovi,

Sa srpskim probosancima…

Čarapa nabrekla, plikovi,

Hodam ko slon po jajcima.

Pominju mutave sudije,

Nijeme na sve što sam steko…

Čarapo, Bog da te ubije,

Pukneš li, neću daleko.

Pominju mito, korupciju,

Na Kipru silno imanje…

Čarapa ko pred erupciju,

Ko živci konci se tanje.

Ameri medije filuju,

Pljuju me ko dušmanina…

Prsti u čarapi miluju

Banknote s likom Frenklina.

Da Hil ovdje, tražim ortaka,

Bude persona non grata…

Sa čarapom teška koraka

Idem do brata Hrvata,

Da kažem mu: „Brate Dragane,

Ako si prijatelj pravi…

Čarape, znam, nisu lagane,

Al' nek nam budu na glavi!

Izdajnik je kome ta moda

Na živce ide i smeta…

Čarapa – štit naših naroda,

Kulture, identiteta!

Sve su to Turci i Arapi,

Prodane duše i gnjide…

Sve su to papci što čarapi

Namjenu pravu ne vide!

Sve su to jeftina puvala,

Zrela za izborni poraz…

Čizma je glave nam čuvala,

Čarapa čuvat će obraz!“

autor: Predrag Lucić/RSE