Ovaj poziv je mnogima privukao pažnju pa je Mladen uskoro morao da mijenja status da ima više nego dovoljno ljudi. Mladen je inače docent na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjaluci, predaje animaciju, specijalne efekte i kompjuterski generisanu sliku, a snimanje ovog kratkometražnog horor filma je sinoć završeno. Tim povodom govorio je za Frontal o poetici horor filmova, situaciji u našoj kinematografiji i još ponečemu.

Prije svega, zašto baš film o zombijima? 

Ideja za film mi je u glavi već godinama, oduvijek sam bio fasciniran žanrom. Iako na prvi pogled horor filmovi djeluju jeftino, neki od najvećih majstora filma su se oprobali upravo sa ovim žanrom, veoma uspješno. Motiv mi definitivno nije sve veći broj horor blokbastera, mada sam pogledao dosta njih pred moje snimanje. "World War Z" je jedan od interesantnijih u posljednje vrijeme. Zanatski je perfektno odrađen.

Kako vi vidite potencijale umjetničke ekspresije u jednom žanru kao što je horor?

S obzirom na to da se pored režije bavim i montažom, horor je idealno područje za eksperimentisanje. 

Pogotovo ako se ne radi sa krvoločnim zvijerima i scenama, nego se sa filmskim jezikom naslućuje horor i pusti publika da domisli svojom glavom. Iskonski strah koji domislimo u svojim glavama mnogo je jači od prikazanog, vještački izazvanog. 

Na primjer, mnogo je snažnija scena u kojoj tik pred da se nešto strašno desi zatamnite sliku i pustite samo zvuk, nego ako to i pokažete. Ljudski mozak je čudo i svaki član publike će zamisliti svoju scenu.

Koji je kostur priče i koliko će film da traje? 

Film je kratkometražni, traje 15 minuta, a zove se “Posljednji pogled”. U pitanju je priča o tri sestre koje se prerušavaju u zombije da bi preživjele u postapokaliptičnom svijetu punom zaraženih, bivših ljudi. Kada vide još jednog nezaraženog čovjeka, na kojeg upravo nailazi grupa zombija naći će se u dilemi: pomoći mu i otkriti da su ljudi ili ga pustiti da umre?

Predstavite sebe i Aeon produkciju. O čemu se radi, ko ste i čim se bavite? 

Aeon je privatna video-produkcija koja uglavnom radi animacije za strane klijente. Ovaj film igrom slučaja provlačim i kroz svoju produkcijsku kuću, ali u pitanu je moj master rad na Kreativnoj FTV produkciji na Fakultetu dramskih umetnosti Beogradu.

Kod nas se rijetko snimaju horori.

Da, istina je da se kod nas rijetko snimaju horori, ali kod nas se, osim studentskih, rijetko snimaju filmovi uopšte. A nije da nema ideja i ljudi. Jednostavno, potrebno je prvo stabilna ekonomija, da se zadovolje osnovne potrebe, pa tek onda da sredstva prelivaju u kulturu, da ljudi imaju čim da zadovolje potrebu za zabavom i kulturnim sadržajima.

Boris Maksimović