Oni upućeniji znaju da ne postoji mediji koji može da isprati ili objavi svaku manju ili veću vijest koja prati predizborni vašar. Ne da ne postoji, nego i prema uređivačkim politikama, nije svako presjecanje vrpce vijest, niti je svako pomjeranje od naselja do sela pod šatorom bitna informacija za glasače. To je apsolutno sastavni dio svih prethodnih pa i ovogododišnjih izbornih igrarija.

U tom duhu, da nije vijest da je pas ujeo čovjeka, malo šta od novinarskih vrhunskih bravura smo mogli vidjeti do sada, dok se nevladin sektor bavi količinom objavljenog sadržaja po mediju i oznakom da li je ta prenijeti sadržaj imao obilježje negativno, pozitivno i neutralno.

U cijelom cirkusu biti na sredini, ne davati značaja beznačajnim artikulisanim stranačkim mudrolijama podrazumijeva svakodnevnu borbu sa obiljem informacija, njihovim odmjeravanjem, balansiranjem i traženja žita u kukolju. 

Zato na Frontalu nije bilo prostora stranačkim saopštenjima, i nismo zbog klikova proslavljivali političare kao pjevače, oratore ili naprosto masovne zabavljače. Svakako sve smo to i mi, kao i naši čitaoci ispratili, sa manjim ili većim sarkazmom, a ponekad i nevjericom. Ali jesmo, u skladu sa dobrim novinarskim praksama ustupili mjesto da svako objasni u bitnim stavkama svoj politički program, svoju viziju budućnosti i načine kako do nje da se stigne.

U tom nastojanju upućivali smo dopise najvećim političkim strankama u Republici Srpskoj, tražili odgovore od predsjednika stranaka i kandidata. Podsjećali smo ih takođe da nam iste dostave, kako bismo se odvojili od sitnostrasnih i emotivno obojenih prolupa.

Ali, u najvećem broju slučajeva, ostajali smo uskraćeni kako za odgovore tako i za bilo kakvu drugu reakciju.

Adam Šukalo, Mladen Ivanić i Petar Đokić su imena političara čije intervjue smo blagovremeno objavili i koji su u razumnom vremenu nam stranački portparoli dostavili. Od drugih (Milorad Dodik, Željka Cvijanović, Mladen Bosić, Ognjen Tadić...) ni glasa.

SNSD, DNS, SRS, NDP, SDS, Srpska napredna stranka su nas počastili ćutanjem, a što novinari obično smatraju značajnijim odgovorom od pukog birokratsko-političkog govora.

Nikad nismo favozirovali niti jednu političku struju niti imali navijački pristup prema bilo kojem kandidatu, a tako smo radili i ove izborne 2014. godine.

Na početku preizdborne kampanje donijeli smo odluku da na Frontalu neće biti političkog plaćenog oglašavanja, a nastavićemo već poslije 12. oktobra da, kao svjetionik, rasvjetljavamo sve one društvene, privredne i socijalne anomalije koje će bez obzira na ishod izbora biti prisutne i u naredne četiri godine.

Jer sve dok sistem sam od sebe ne postane čvrsta osnova i dok nam ime i prezime nosioca funkcije ne postane beznačajno, vrtićemo se i dalje u krugu obećanja i razočarenja. 

Redakcijski komentar