Jevtić se zahvaljuje Bogu za svoju dugovječnost i sumnja da će dočekati stotu.

- Živjelo se teško, bilo nas je devetoro djece. Međutim, za razliku od mnogih drugih, mi smo imali tada i solidnu kuću i konje. Od svoje 16. godine radio sam s konjima. Sve do odlaska u vojsku - prisjeća se Drago i zastaje. - U vojsku Kraljevine Jugoslavije otišao sam 1. maja 1940. u Benkovac. Tu sam proveo 11 mjeseci, a onda je došao rat - priča starina i priseća se kako je kao zarobljenik u Njemačkoj proveo četiri godine, ali je gazda Arnold Kening bio dobar prema njemu.

Drago nema nikakav recept za dugovječnost osim, kako kaže, umjerenosti u svemu. Posljednji put je bio ozbiljno bolestan 1947. kada je bio u bolnici u Slavonskom Brodu.

- Poslije toga, hvala Bogu, nisam nikada bio ozbiljnije bolestan ako se izuzmu manje prehlade - kaže Drago.

Drago je bračni vijek od 61 godine proveo sa suprugom Jelicom koja je umrla prije deset godina. Dobili su tri sina Iliju, Miloša, Branka i ćerku Milicu, a koliko ima unučadi i praunučadi - ne zna.

Drago je radio kao putar u „Dobojputevima“ i kad se okrene iza sebe, kako kaže, može biti ponosan jer je svoj život živeo časno.

izvor: Novosti