Odlazak mladih je doveo do "odliva mozgova", a činjenica je da je na ovaj način čitav region lišen najbistrijih mladih umova koji su sutra mogli napraviti razliku u našem društvu.  

Država doslovno tjera mlade ljude na ovakav potez, ali šta se dešava po njihovom povratku (ako se na tako nešto odluče)? 

Redakcija Frontala kontaktirala je Centar za informisanje i priznavanje dokumenata iz područja visokog obrazovanja, kako bi saznali koji to proces mladi moraju proći ako se žele vratiti u BiH i na osnovu strane diplome zaposliti ili nastaviti školovanje. 

Nije nas iznenadilo otkriće da je proces skup i komplikovan, te da mladi i po povratku u BiH nailaze na brojne administrativne prepreke koje im daju još jedan razlog da zauvijek okrenu leđa ovoj državi. 

Kao prvo postoje različite vrste nostrifikacije/priznavanja diplome, a potrebno je znati šta vam je neophodno kako bi vaša diploma bila važeća u BiH.  

Pojmovi: nostrifikacija, priznavanje i ekvivalencija inostranih visokoškolskih kvalifikacija

Nostrifikacija visokoškolskih kvalifikacija je potpuno izjednačavanje, odnosno priznavanje istovrijednosti i identičnosti inostrane obrazovne isprave, odnosno kvalifikacije, s odgovarajućom domaćom ispravom odnosno kvalifikacijom, poređenjem sadržaja, obima i trajanja studijskih programa te drugih elemenata i okolnosti od značaja za priznavanje i može podrazumijevati i polaganje dodatnih ispita.

Priznavanje je postupak formalnog potvrđivanja vrijednosti inostrane obrazovne kvalifikacije s obzirom na omogućavanje pristupa obrazovanju i /ili zapošljavanju, koju je izdalo nadležno tijelo, bez poređenja i izjednačavanja studijskih programa i bez dodjeljivanja državne kvalifikacije, zvanja ili titule.

Stručno priznavanje se odnosi na formalnu potvrdu nivoa postignutog obrazovanja u svrhu pristupa tržištu rada, odnosno zapošljavanja. Stručno priznavanje može biti za opštu svrhu, koje se sprovodi u svrhu zapošljavanja u djelotnostima koje nisu regulisane posebnim propisima. Takođe može biti u svrhu za zapošljavanje u zanimanjima kojima je pristup i njihovo obavljanje regulisano posebnim propisima, te se sprovodi shodno tim propisima i kriterijima i postupcima za priznavanje.

Akademsko priznavanje se odnosi na formalnu potvrdu razine postignutog obrazovanja u svrhu nastavka obrazovanja na određenom studijskom programu i određenom ciklusu  visokoškolskog obrazovanja, te podrazumijeva: priznavanje u svrhu pristupa visokoškolskom obrazovanju, odnosno prijema na visokoškolsku ustanovu, priznavanje razdoblja studija provedenih u inostranstvu i priznavanje punog stepena ili ciklusa za daljnji nastavak obrazovanja.

Ekvivalencija se odnosi na detaljnu komparaciju (poređenje) svih predmeta (modula) koji ulaze u sastav studija.

Mukotrpan proces priznavanja diplome

Kada je u pitanju priznavanje stranih diploma u RS, priznavanje inostranih visokoškolskih kvalifikacija u svrhu zapošljavanja (profesionalno ili stručno priznavanje) vrši Komisija za informisanje i priznavanje dokumenata iz oblasti visokog obrazovanja, koja djeluje pri Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske.

Obrazac zahtjeva za priznavanje strane visokoškolske diplome je objavljen na portalu Vlade Republike Srpske - na stranici Ministarstva prosvjete i kulture, koji sadrži i spisak dokumentacije koju je stranka dužna dostaviti kao i druga potrebna i neophodna uputstva.

Cijena priznavanja je 300 KM, bez obzira na vrstu visokoškolske diplome. Rok za rješavanje u postupku je 4 mjeseca, a validnost svake diplome se provjerava te je proces produžen od 2 na 4 mjeseca.

Međutim, ako želite nastaviti studirati onda vam ta vrsta "prevoda" neće pomoći. Akademsko priznavanje vrše visokoškolske ustanove, a koje donose svoj pravilnik o visini naknade za izvršenje ovogo postupka. 

Iz Centra za za informisanje i priznavanje dokumenata iz područja visokog obrazovanja su nam objasnili da u skladu za zakonima koji regulišu ovo područje, ovaj postupak priznavanje bi trebao trajati 60 dana. 

Cijene su različite jer svaki organ koji je nadležan za priznavanje donosi pravilnik ili odluku o visini naknade za ovaj postupak, a cijene se kreću od 70 KM do 1.500, pa čak i do nekoliko hiljada KM. 

U Federaciji BiH je proces još komplikovaniji jer stručno i akademsko priznavanje vrše nadležna ministarsva obrazovanja i visokoškolske ustanove, što je različito od kantona do kantona: Sarajevski kanton - visokoškolske ustanove vrše i stručno i akademsko priznavanje; Zeničko-dobojski kanton-  visokoškolske ustanove vrše i stručno i akademsko priznavanje; Hercegovačko - neretvanski kanton/županija -- visokoškolske ustanove vrše i stručno i akademsko priznavanje; Tuzlanski kanton - stručno priznavanje vrši Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta; Posavska županija - Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i športa vrši i stručno i akademsko priznavanje; Kanton Središnja Bosna - Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i športa vrši i stručno i akademsko priznavanje; Zapadnohercegovačka županija - Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i športa vrši i stručno i akademsko priznavanje; Unsko-sanski kanton - visokoškolske ustanove vrše i stručno i akademsko priznavanje; Hercegbosanska županija/Kanton 10 - Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i športa vrši i stručno i akademsko priznavanje. Bosansko-podrinjski kanton i Brčko distrikt BiH, iako imaju nadležnost za obrazovanje, nisu svojim zakonodavstvom regulisali područje priznavanja.

Lično iskustvo

Portal Frontal je stupio u kontakt sa djevojkom (ime poznato redakciji) koja je osam mjeseci vodila bitku sa administracijom u Banjaluci. Njena želja je bila da upiše master studije u ovom gradu, međutim želja joj se nije ispunila zbog "komplikovanih odnosa unutar rektorata". 

"Na priznavanje sam predala cijeli bunt papira, od nastavnih planova, programa, izjava profesora, a  sve to sam naravno moralo prevesti sa engleskog na naš jezik i to u tri primjerka. Sama nostrifikacija, odnosno naknada za cijeli taj proces me koštala 700 KM, a zajedno sa prevodom iznos je prešao 1.000 KM. Dva mjeseca nakon što sam predala papire, iz rektorata mi je rečeno da mi diploma nije došla na dnevni red zbog komplikovanih odnosa unutar rektorata. Taj izgovor su koristili skoro osam mjeseci nakon čega sam napokon dobila prevedenu diplomu, odnosnu A4 komad papira, a na kojem su pogriješili ime mog fakulteta". 

Nakon ovakvog iskustva, a kojih je mnogo na teritoriji BiH, postavlja se pitanja kako proces priznavanja diploma nije predmet kritike, te kako se niko nije pozabavio ovim pitanjem. 

Mladi ljudi se dovode u situaciju da posao traže van granica BiH. Suočavaju se sa činjenicom da na tržištu rada njihova inostrana diploma vrijedi koliko i diploma stečena na privatnim fakultetima u BiH, a na kojima se put do diplome često plaća. Naime, surova istina je da se ne isplati prolaziti kroz proces priznavanja diplome u zemlji u kojoj je diploma vrijedna koliko i komad papira.