Sjediš na balkonu u Bosni i Hercegovini i pogled ti se pruža preko Jadranskog mora, udišeš čist zrak, dok ti je Dubrovnik nadomak ruke... A sve to za relativno malo novca. Ovako jedan mještanin opisuje Ivanicu, mjesto u Bosni i Hercegovini smješteno pored graničnog prelaza s Hrvatskom istog imena.

 

Udaljena samo šest kilometara od Dubrovnika, ova mjesna zajednica sve više liči na turističko mjesto, ali i veliko gradilište, gdje stalno niču nova naselja, mnoga s luksuznim vilama i apartmanima.

 

 

U Ivanici, koja je prije rata pripadala Trebinju, a nakon Dejtonskog sporazuma opštini Ravno, sada živi stotinjak porodica, što je čini i rijetkim malim mjestom u Bosni i Hercegovini gdje je poslije rata povećan broj stanovnika, koja uz turiste u ljetnoj sezoni bude puna.

 

Ipak, ovu mjesnu zajednicu nisu zaobišli problemi koji muče cijelu Bosnu i Hercegovinu, prije svega nezaposlenost, zbog čega se većina stanovnika okrenula turizmu. Stoga razgovori mještana podsjećaju na one iz pravih primorskih mjesta, gdje je glavno pitanje ima li već rezervacija za smještaj.

 

"Ovdje smještaj traže brojni turisti iz Evrope i svijeta, jer im je Dubrovnik blizu, a cijene su mnogo niže. Noćenje u Ivanici se kreće od 10 do 15 evra, dok je u Dubrovniku negdje od 35 evra", kaže Pero Sredanović, potpredsjednik Opštinskog vijeća Ravno, koji živi u Ivanici.

 

Cijena metra kvadratnog opštinskog zemljišta iznosi oko 20 evra, dok cijena nekretnina zavisi od lokacije, odnosno ima li pogled na more ili ne, ali nisu manje od 1.000 evra po metru kvadratnom. U Ivanici se nalazi i mnogo vikendica, čiji vlasnici dolaze iz svih dijelova Bosne i Hercegovine.

 

 

 

Kako kaže Sredanović, trenutno je u izgradnji oko 300 objekata, među ostalima i luksuzni apartmani. Međutim, u Ivanici nema hotela, jer, iako je u planu izgradnja jednog, nedostaje infrastruktura.

 

"Čeka se voda, trebala bi biti uvedena do ljeta. Takođe, nema asfalta u jednom dijelu Ivanice, ali to će se riješiti, Opština Ravno radi na tome", ističe.

 

Ipak, osim izgradnje luksuznih naselja, u Ivanici se još mogu vidjeti mnogi neobnovljeni objekti porušeni u ratu, među kojima je i nekoliko pogona različitih kompanija koje su zapošljavale značajan broj ljudi. Stoga se mještani sada najviše bave proizvodnjom meda i sira, a žive od turizma.

 

Jedan od njih je Krsto Marković, penzionisani nastavnik, koji kaže da ima rezervacije za cijeli maj.

 

"Dolazi jedan Amerikanac, koji je bio i u martu prošle godine. Ljeti svaki dan imam goste, a sada je turizam takav da omladina bude samo po dva-tri dana. Ipak, prošle godine smo imali Ruse, koji su ostali 14 dana, a i ove godine su se najavili toliko."

 

Kaže da je, zbog problema vodoopskrbe, kupio rezervoar i dvije cisterne, čime rješava problem vode. Međutim, kako tvrdi, Ivanici nedostaje turističkih sadržaja.

 

 

"Zašto ne bi turiste odveli na neko hercegovačko ognjište i onda da domaćin iznese našu hranu i piće, da osjeti taj naš život... Ne možemo se nikako organizovati da to uradimo, ali dolazi naše vrijeme."

 

Ipak, ovo mjesto ima nešto što je traženo među strancima - čist zrak i pogodnu klimu za osobe s disajnim problemima, zbog čega kod Markovića često borave gosti iz Holandije.

 

"Ima dosta stranaca koji dođu ovdje i preko zime, zbog dobrog zraka, ako imaju zdravstvenih problema. Dolazi dosta ljudi iz Engleske, a sve to će biti još više kada se riješi voda i asfalt."

 

 

U Ivanicu se preselilo i nekoliko Dubrovčana, uglavnom zbog nižih troškova života. 

 

"Ovdje sam se preselio iz Dubrovnika ima nekoliko godina, a jedan od razloga su bile cijene. Blizu sam Dubrovniku, jeftinije mi je. Imamo malo administrativnih problema, jer Ivanica pripada Opštini Ravno, koja je daleko, dok dođe policija, dok dođe hitna..."

 

Dodaje da "ko ima sreće" - radi u Trebinju, koje je udaljeno dvadesetak kilometara, ili Dubrovniku, koji je bliži.

 

 

"Međutim, ljeti je gužva na granici, puno se čeka. Pet minuta je dole do mora, ako ne čekate na granici. Kažu da će napraviti posebnu traku za ljude koji ovdje žive. Možda da čekamo da Bosna i Hercegovina uđe u Evropsku uniju, ali ko zna kad će se to desiti", kaže u šali.

 

Prodavačica, koja potvrđuje njegove riječi, dodaje da posao dobro ide, pogotovo u ljetnoj sezoni, kada prolazi mnogo turista. Odmah pored prodavnice gradi se višespratnica, ispred koje se odmara radnik koji je tu došao iz Doboja.

 

"Ima ovdje posla, a ja radim već dvije godine u Ivanici. Uglavnom radimo vikendice, nekada i vile sa bazenima. Zadovoljan sam sa platom, dobro je sve..."

 

Sredanović i Marković prisjećaju se kako su se prije rata u Ivanici mogle vidjeti samo obične stambene kuće. Međutim, kada su vratili u svoje mjesto nakon rata, većina tih kuća je bila porušena.

 

"Mi smo se vratili ovdje 2000. godine i sve je bilo srušeno, ali znali smo šta će se desiti, znali smo da ćemo uspjeti zbog blizine Dubrovnika. Nakon pet-šest godina je počelo da se intenzivnije gradi", prepričava Sredanović.

 

Danas Ivanica, čak i bez izlaza na more, riješene vodoopskrbe te asfaltiranih puteva uspijeva razviti turizam, dok se mještani nadaju da će, nakon uvođenja infrastrukture, početi i gradnja hotela, što bi donijelo i prijeko potrebna radna mjesta.

 

Izvor: Al Jazeera