Intervju

Stevan Dojčinović: Solidarnost i kolegijalnost kod novinara je skoro na nuli

Bivši urednik CINS-a Stevan Dojčinović za Frontal odgovara na pitanja o istraživačkom novinarstvu, pritiscima u radu, kriminalu i korupciji, da li se može živjeti od novinarstva, i na druga pitanja.

Kako posmatrate svojevrsni dualizam istraživačko vs neistraživačko novinarstvo. I gdje vidite funkciju jednog, a gdje drugog?

Ja ne vidim dualizam tu. Istrazivačko novinarstvo je samo jedan žanr novinarstva, a istrazivacki novinari se bave istim zanatom kao i ostali novinari - samo su više specijalizovani da razotkrivaju kriminal i korupciju (posjeduju izvjesne istrazivaćke vještine, kakve imaju policajci, tužioci itd...). Ali funkcija i jednog i drugog, odnosno novinarstva u cjelini, jeste da odgovorno informise javnost o bitnim i relevantnim temama. Kod nas je tu došlo do male zabune - sve je više medija i novinara pod cenzurom i onda se termin ''istrazivačko novinarstvo'' koristiti za one koji slobodno radne svoj posao, ali to nije prava upotreba tog termina.

Šta vas je lično usmjerilo prema istraživačkom novinarstvu, a posebno u istraživanja u oblasti kriminala i korupcije?

Interesovanje za svijet podzemlja, kriminala i korupcije. Nikada nisam toliko bio zainteresovan za novinarstvo koliko sam volio da gledam filmove i serije, čitam romane i stripove o kriminalcima. A onda sam shvatio da bi mi bilo zanimljivo i da se bavim time. Mogao sam da budem i policajac, tužilac, sudija, ali mislim da je najbolje baviti se ovim kao novinar.

U čemu nalazite satisfakciju u svome radu, u priznanju struke, publike, lično zadovoljstvo?

Prije svega lično zadovoljstvo jer mi je ovaj posao jako uzbudljiv. Takođe i osjećaj da radim nešto krupno i bitno za društvo, pa posao doživljavam i kao neku vrstu misije.

Da li se može pristojno živjeti radeći ovaj posao?

Moguće, ali samo za onog koji se snašao. Mali broj novinara od ovoga može dobro živjeti u našem regionu, većina jedva krpi kraj s krajem. Novac je sve manje, kako u komecijalnim medijima, tako i u organizacijama koje se bave istraživačkim novinarstvom i zavise od donacija.

Koliko ste se često susretli sa pritiscima u svome radu, odbijanja da vam se pruži tražena informacija, pokušajima uticaja, prijetnjama i sl. Na koje načine ste prevazilazili ove izazove? Neki posebno drastičan primjer...

Često ima pritisaka i to je nešto s čim naučis da se nosiš. Kod većine priča će se dogoditi da će neko pokušati da utiče na vas, da vas prevari, da vam zaprijeti, prije svega tužbom i bitno je  novinar pametno postupa u tim situacijama. Desiće se i da vaše kolege novinari objavljuju tekstove protiv vas jer ste istraživali njihove finansijere. To su jako mučne situacije. Kod ozbiljnih prijetnji, gdje može biti ugrožen život novinara, se mora momentalno reagovati i prijaviti ih. 

Vjerujete li da kreirate promjene u društvu danas i ovdje?

Mislim da je svaka organizacija koja se bavi istraživačkim novinarstvom u našem regionu revolucionarna - iako se to ne moze odmah osjetiti. Vjerujem da se promjene prave ali ne momentalno, već  vremenom i da su istraživački novinari oni koji mogu uticati na stav društva o nekim ličnostima i pojavama. Takođe, pravi se dobra podloga za neka buduća  vremena kada će se, nadam se, živjeti bolje i kada ce moći da se istraživačko novinarstvo pojavi i u mejnstrim medijima.

Kako ocjenjujete  solidarnost i kolegijalnost među novinarima?

Jako slaba, skoro na nuli. Jedni novinari napadaju druge i objavljuju tekstove u kojima se blate. A kada ste napadnuti od strane novinara koje kriminalci plaćaju, vaše kolege će često stajati po strani i umjesto da vas podrže, neće reagovati.

Autor: Frontal

Komentari
Twitter
Anketa

Da li je opozicija u Srpskoj trebala učestvovati na mitingu u Banjoj Luci ili nije?

Rezultati ankete
Blog