Prilično neozbiljno za najjaču opozicionu stranku, zar ne? Pogotovo kada uzmemo u obzir da ne učestvuju u vlasti još od februara 2006. godine, a za sve to vrijeme vladajuća koalicija SNSD – DNS – SP, osim zaustavljanja procesa prenosa nadležnosti, nije napravila nikakav veći podvig kojim bi se mogla pohvaliti. Pogotovo ne u ekonomsko – socijalnom smislu. Ne znam da li uopšte ima potrebe spominjati da opozicija ni dan danas (iako sam siguran da će ubrzo) nema spreman nacrt zakona o radu, ili isto tako one pompezne ali ipak politički indolentne najave o Mići Mićiću kao premijeru RS, iako te najave nisu imale nikakvo realno uporište.

Uz pomoć međunarodnog faktora ili ne, Savez za promjene se uspio „dokopati“ vlasti na državnom nivou, ali koliko efikasno su tu vlast obavljali do sada? 

Predizborna obećanja sadašnjih vladajućih srpskih predstavnika u zajedničkim institucijama izgledala su ovako: smanjenje državne regulacije, decentralizacija budžeta, ravnomjeran razvoj, odlučno u obračun sa korupcijom i kriminalom, smanjenje opterećenja privredi, realnom planiranju, smanjenje javne potrošnje, sistemska podrška investicijama i zapošljavanju u realni sektor, očuvanje prirodnih resursa u većinskom državnom vlasništvu, agrarna reforma, restrukturisanje javnih preduzeća i reforma javne uprave i lokalne samouprave.

Ne uzimajući u obzir one segmente na koji Savez za promjene nije mogao uticati (a koji spadaju u suštu nadležnost entiteta), mogu slobodno reći da se nisu proslavili u vršenju vlasti. Prvo i najvažnije obećanje (obračun sa korupcijom i kriminalom), zahvaljujući kojem su osvojili najveći broj glasova, kako možemo primijetiti, ostalo je (bar za sada) samo na nivou obećanja. U ovom smislu se nije napravio nikakav iskorak, tako da je situacija identična kao i prije njihovog dolaska na vlast. Ono što je još zanimljivije je činjenica da najodgovornije za kriminal i korupciju smatraju upravo vladajući SNSD, a kako vidimo, ni protiv jednog činovnika ove partije nije pokrenut krivični postupak. Iako bi na prvu pomislili da je to prva stvar koju će uraditi, to ipak nije bio slučaj. Postoje dva moguća razloga za to: 

1) Ili da su se „utalili“ sa SNSD-om, po principu „ruka ruku mije“, pa ni onaj korektni politički revanšizam za njih ne dolazi u obzir

2) Ili da nisu sposobni i dovoljno hrabri da uđu u ovakvu vrstu obračuna

Narod im je dao podršku zbog toga, narod će im i uskratiti podršku zbog toga. To bi im valjda trebalo biti jasno. 

Dalje, ni do smanjenja javne potrošnje na bh. nivou nije došlo. Iako je formalno budžet BiH (ovdje vrijedi napomenuti da je budžet na bh. nivou u potpunosti potrošački budžet i da nema niti jednu jedinu razvojnu komponentu) za 2015. godinu manji za blizu 250 miliona, ukupni prihodi za finansiranje institucija i primici za 2015. iznose isto kao i za 2014. - 950 miliona maraka. Jedina stavka koja je smanjena je finansiranje spoljnog duga (ovo finansiranje je predodređeno mnogo ranije ugovorima o kreditiranju), koja je prošle godine iznosila 846.392.968, a ove 613.580.625 maraka. Neko će reći i da je to uspjeh, ili da možda nisu bili u mogućnosti da smanje javnu potrošnju zbog onoga što je “prethodna vlast” napravila, ali činjenice su činjenice i to nije bilo obećanje Saveza za promjene. 

Sljedeća stavka je povećanje investicija. Koliko je ovo obećanje ispunjeno govori sljedeće: prema podacima Centralne banke BiH, u prva tri mjeseca 2015. godine registrovano je 123,2 miliona KM stranih ulaganja, što je za 60% manje u odnosu na isti period  2014. godine. Iako ovaj podatak ne mora nužno značiti da će se ovakav trend nastaviti do kraja godine, možemo se složiti da ovakvi podaci nisu nimalo optimistični.

Nakon svega ovoga, narod u RS se logično može upitati: “Za koga smo mi to glasali?” Jer kao da ni vlast ni opozicija nisu pretjerano ažurni u ispunjavanju svojih obećanja. Možda je ova analiza za našu situaciju napisana prerano, ali iz nje se svakako mogu vidjeti naznake putokaza kojim se kreće vlast u Sarajevu. 

Još bih dodao jedan svijetli primjer, a to je SDS – ov  ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa, Mirko Šarović, koji je na nekim konkretnim stvarima, poput problema vezanih za izvoz termički obrađenog mlijeka u EU veoma dobro reagovao, te nakon mjeseci pregovora i provođenja zadataka iz Akcionog plana Kancelarije za veterinarstvo, uspio doći do efikasnog rješenja.  

Samo da je ovakvih primjera, mnogo, mnogo više.