U nedavnim izjavama za medije navodite da 97-oro djece iz romskih zajednica u Lukavcu zbog siromaštva ne pohađa osnovnu školu. Da li među djecom koja ne pohađaju osnovnu školu ima djece koja nikada i nisu upisana u školu i koji je broj te djece, te da li se broj djece koja stiče pravo na upis u prvi razred osnovne škole smanjuje ili povećava sa godinama?

Nažalost, moramo potvrdno odgovoriti. De facto svako treće dijete ne dobije priliku da pohađa školu, što je posebno slučaj kod djevojčica. Ako govorimo procentualno,otprilike 50% od navedenog broja nisu nikada vidjeli školu iznutra ili su tu istu pohađali manje od jedne školske godine. Što se tiče upisa u prve razrede, ta brojka na našoj opštini trenutno stagnira jer ulažemo velike napore kao NVO da pružimo svoj djeci priliku da pohađaju školu, ali donatora i sredstava za takve namjene sve je manje. Konkretno govorimo o donacijama u školskom priboru ili obezbjeđivanju užine u školama kao i kvalitetne odjeće. Naravno, u to spada i prevoz do škole jer su RZ često udaljene od školskih ustanova. Iskreno gajimo bojaz ako se ne pomogne našoj NVO u obezbjeđenju elementarnih školskih potreba, broj upisane djece u prve razrede će padati. Ovdje se moramo osvrnuti i na predškolsku edukaciju, jer djeca roma nisu u istom startnom položaju sa ostalom djecom zbog jezičke barijere, jer izolovani u romskim zajednicama često govore samo romski jezik.

S obzirom da je osnovno obrazovanje u BiH obavezno i besplatno za svu djecu uzrasta od 6 do 15 godina, možete li nam pojasniti Vaše navode u izjavama da se morate boriti za „pravo na besplatno osnovno obrazovanje“. Za kakvo pravo na besplatno obrazovanje se borite i kojim od institucija se obraćate u Vašoj borbi?

Istina da je zakon predvidio ravnopravan pristup za svu djecu i da nepohađanje osnovnog obrazovanja predviđa i zakonske sankcije. Nažalost, zakon o obaveznom obrazovanju ne primjenjuje se za djecu Roma jer su oni Romi i nisu navikli da idu u školu,što je naravno netačno. Kada se obratimo centru za socijalni rad i pružimo im informaciju iz prve ruke o broju djece Roma koja ne pohađaju školu jednostavno se ogluše na tu informaciju kako ne bi sebi bespotrebno natovarili terenskog rada.  S druge strane, imamo izvrsnu saradnju sa svim školskim ustanovama na području naše opštine kada ta ista informiše Ministarstvo za obrazovanje o izostanku učenika Roma i oni odgovore da postoji takozvana pozitivna diskriminacija i da ne mogu sprovoditi zakonske sankcije. Država i ministarstvo su se obavezali da za Rome I socijalno ugroženu kategoriju obezbijede besplatne udžbenike što je samo puka farsa jer udžbenici i ako stignu u škole to se odnosi maksimalno na udžbenike za tri predmeta i stižu sa zakašnjenjem od 2-4 mjeseca kada đaci već uveliko dobivaju negativne ocjene. Set školskog pribora i garderoba koštaju otprilike oko 80.00 KM, a užina se plaća otpilike oko 20.00 KM mjesečno. Ako sad dodamo da roditelji moraju kupiti ili kopirati udžbenike koje djeca nisu dobili uz to platiti prevoz, zasigurno nemožemo govoriti o besplatnom obrazovanju, uz to dolazi činjenica dokle god gospoda iz Centra za socijalni rad ne odrade neophodno na terenu i pri tome uključe Ministarstvo za obrazovanje, ne možemo govoriti ni o obaveznom osnovnom obrazovanju.

Koliko djece je napustilo školovanje u 2015. godini, odnosno nije upisalo novu školsku 2015. godinu, a da su prije toga pohađali nastavu? Da li je taj broj manji ili veći u odnosu na prethodnu školsku godinu i koji su osnovni razlozi?

Što se tiče upisa, broj upisane djece u školu je za tri đaka manji od upisa u prošloj školskoj godini a broj djece koja su prekinula školovanje je za 29 veći jer su primorani bili da napuste državu BiH s obzirom da su se njihovi roditelji odlučili prijaviti kao azilanti u zemljama EU, jer na taj način misle uštediti nešto novca i eventualno imati neki novi početak nakon povratka u BiH.

U izjavama navodite da je fokus Vašeg djelovanja na obrazovanju djece. Možete li nam navesti neke konkretne aktivnosti i projekte koje ste do sada proveli u cilju poboljšanja obrazovanja?

Što se tiče osnovnog obrazovanja radili smo mnogo projekata na promovisanju važnosti obrazovanja i na podizanju svijesti samih roditelja. Konkretno 5 takvih projekata je implementirano gdje smo radili direktno u romskim zajednicama. Projekti su pokazali i rezultate, jer se u tom period povećava i broj prisutnosti djece Roma u osnovnim školama, ali je paradoks dokle god se radi intezivno na terenu prisutnost djece se povećava ili stagnira. Po završetku projektnih aktivnosti ta brojka počinje opadati. Omogućili smo desetinama djece vanredno polaganje osnovnog obrazovanja, jer su prerasli za pohađanje škole tako dasu u svi završili osnovno obrazovanje. Pokušavali smo i implementirati projekat opismenjavanja žena romkinja i pokretanje vlastitog biznisa zašto imamo i odgovarajuću projektnu dokumentaciju koja bi sklonila preko 50 žena sa djecom sa ulice, ali nažalost još nismo pronašli donatora za taj projekat. U saradnji sa policijskim organima sprečavali smo radnu eksploataciju djece koja su bila primorana da prose na ulicama. Oformirali smo i dnevni centar unutar naše organizacije koji smo uspjeli renovirati i stvoriti osnovne uslove za funckionisanje tog centra gdje smo jedno vrijeme okupljali djecu ipružali im dopunske časove i pisali sa njima domaću zadaću. U tom dnevnom centru smo imali i predškolsku edukaciju i pripremu djece za vanredno polaganje osnovnog obrazovanja,ali nažalost u poslednje vrijeme naše se aktivnosti fokusiraju na obezbjeđivanje elementarnih stvari koje su neophodne za uspješno školovanje djece pa naš dnevni centar ostaje uskraćen.Ovo je žalosno jer dok je centar radio punim kapacitetom bila je veća prisutnost djece Roma u osnovnim školama,izostanci daleko manji te je bio povećan prosjek ocjena kao i broj djece koji polažu vanredno osnovno obrazovanje. Konstantno organizujemo okrugle stolove i ukazujemo na problematiku u osnovnom obrazovanju, kontaktiramo sa školama i radimo u skladu sa našim mogućnostima da bar zadržimo trenutni broj djece u školama jer sam jednom davno izjavio u jednom intervjuu “Najlakše je djecu vratiti u školu, ali ih je veoma teško tamo i zadržati”. Nažalost naš veliki broj volontera inaše dobre ideje ostaju po strani jer nemamo finansijskih sredstava za implementaciju. Projekte koje smo dosada implementirali nije potrebno ni previše opisivati jer se radi o zbiru aktivnosti koji su doprinijeli i to na slijedeći način : 2003 godine pri osnivanju naše NVO pohađalo je 23 djece osnovno obrazovanje na području opštine Lukavac a niti jedno nije išlo u srednju školu. 12 godina kasnije imamo 143 djece uključeno u osnovno obrazovanje,11 u srednjoj školi a 8 njih je završilo srednju školu i to troje četvrti stepen. Rezultati govore sami za sebe.

Da li Opština Lukavac ili Vlada Tuzlanskog Kantona ili neka druga institucija obezbjeđuje udžbenike i/ili prevoz (ili navedite šta obezbjeđuje) za učenike iz romske zajednice koji pohađaju osnovnu školu? Da li imate podršku neke druge domaće ili međunarodne organizacije koja pomaže učenike koji pohađaju osnovnu školu u nastavnim sredstvima?

Na ovo pitanje smo već djelimično odgovorili u prethodnim tekstovima. Strukture vlasti državnog, kantonalnog i opštinskog nivoa nikad nisu uložili 1.00 KM u obrazovanje Roma na području naše opštine. Izuzev Federalnog ministarstva za obrazovanje s kojima smo radili projekat “Predškolske edukacije” u 2011.godini, a finansiran je od sredstava Lutrije BiH. Sve do sada naše projektne aktivnosti potpomogli su dobri ljudi i organizacije kao što su : Poljić Namir BHB Austrija, Save the Children,UNICEF, Zemlja djece, OSCE, Britanska ambasada,Britisch Council i mnogo medijskih portal tipa Buka, Mondo i sada vas koji su pokazali za sada barem neko interesovanje za našu problematiku. 

Nešto za kraj?

Odgovorno tvrdimo da je uzrok siromaštva nedostatak obrazovanja, jer samo kvalitetno obrazovanje može dovesti do izgrađivanja uvjerene ličnosti i do samopouzdanja ina taj način ćemo smanjiti siromaštvo.