Svi dosadašnji zakoni o lokalnoj samoupravi su više nekako usputno, zato što su ih se morali dotaći, pominjali mjesne zajednice, bez prave namjere da promovišu i iskoriste njihov potencijal. Ta usputnost se ponovila i najnovijim nacrtom Zakona o lokalnoj samoupravi Republike Srpske, koji očekujemo uskoro u formi prijedloga i kojeg će, kako stvari stoje, Narodna skupština Republike Srpske usvojiti prije narednih lokalnih izbora.

To usputno, nekakvo-nikakvo, pominjanje mjesnih zajednica nema ni forme ni sadržaja. Vjerujem da bi se autori tih rješenja u potpunosti odrekli mjesnih zajednica, ali ne smiju i ne znaju kako, znajući da će im zatrebati u izborima. Tako procjenjuju "velike stranke", a one "male"se ne usuđuju ni da ponude rješenja, jer privjescima nije dozvoljeno da popuju, ili, ne daj bože, da kritikuju rješenja koja, u ime velikih, sklepaju neki anonimni stručnjaci, za koje niko ne zna ko su.

Argument da mjesne zajednice ne mogu biti pravna lica ne stoji, jer niko nema valjanog objašnjenja zašto ne bi mogle biti. Recimo da je to pitanje forme i da, na kraju krajeva, forma nije toliko bitna koliko sadržaj. Dakle, šta mjesne zajednice treba da imaju u svojoj nadležnosti. O tome sam više puta pričao, pisao, nudio rješenja i opet to činim, zato što sam uvjeren da je građanin najzainteresovaniji za razvoj svog neposrednog okruženja, svoje sredine. Godinama radim i razgovaram sa građanima i znam da je to baš tako. I baš zato tražiću podršku javnosti, tražiću pritisak javnosti na autokrate kako bi prihvatili da nema razvoja demokratije bez uključivanja građana u ostvarenje javnog, opšteg interesa, jer šta je drugo javni interes nego interes građana.

Pored zakonom pominjanih formalnosti za početak u nadležnosti mjesnih zajednica treba uvrstiti sljedeće:

1. Raspolaganje određenim finansijskim sredstvima u skladu sa potrebama mjesnih zajednica, ali i mogućnostima budžeta opština/gradova;

2. Omogućiti im da ostvaruju prihode (donacije, samodoprinosi i drugi izvori);

3. Formirati u budžetu lokalnih zajednica stavku sa koje bi mjesne zajednici povlačile sredstva kandidovanjem svojih projekata;

4. Dati im da upravljaju objektima i prostorimakoje služe za zadovoljavanje javnih, opštih interesa (kancelarije MZ, prostori za udruženje penzionera, boračke organizacije, udruženja građana od interesa za Grad, društveni domovi i sl);

5. Prenesene nadležnosti koje bi prenijeli načelnici/gradonačelnici u zavisnosti od specifičnosti opštine/grada i kapaciteta mjesnih zajednica.

Na ovaj način bi se dalo stvarno značenje mjesnim zajednicama i iskoristio njihov veliki potencijal za jačanje učešća građana i zadovoljavanje njihovih raznovrsnih mjesnih potreba.

Ovoga puta se neću baviti finansijama (stavke 1 do 3), niti prenesenim nadležnostima, iz dva razloga. Prvo, očekujem da će konačno Gradska uprava pristupiti realizaciji budžetom planiranih sredstava za te namjene, i drugo, jer su se Gradonačelnik i Gradska uprava toliko zapetljali oko upravljanja prostorima iz stavke 4, tako da smatram najprečim da im se ponude rješenja kojima bi se taj čvor razmrsio. Naravno,znam da će teško doći do prihvatanja rješenja, zato što autokrate, birokrate i činovnici-podanici nisu naučili da slušaju druge niti da sami traže rješenja.

PRIMJER 1.

U MZ Potkozarje prije par godina saniran je Duštveni dom iz donatorskih sredstava i sredstava budžeta Grada. U neposrednoj blizini nalaze se prostorije mjesne zajenice i mjesni ured u kojem rade samostalni stručni saradnik za mjesne zajednice i matičar, dakle dva činovnika. Osim toga, imaju Savjet MZ kojeg predstavlja predsjednik. Ipak, pored svih tih službenika i predstavnika, ključ od tog Društvenog doma se nalazi u Banjaluci u Gradskoj upravi, kod nekog činovnika u nekakvom Odsjeku za mjesne zajednice ili u Odjeljenju za komunalne i stambene poslove i poslove saobraćaja. E sad, kada prostorije tog Društvenog doma trebaju bilo kome iz Potkozarja - taj, putem tog samostalnog stručnog saradnika u MZ, podnosi zahtjev. Zahtjev se proslijeđuje u Odsjek za MZ, a oni, naravno pismeno, traže saglasnost ko zna kojeg odjeljenja - da li onog za društvene djelatnosti, za boračko-invalidsku zaštitu, ili nekog trećeg. Kada, opet pismeno, dobiju saglasnost, to proslijede Odjeljenju za komunalne i stambene poslove i poslove saobraćaja da im daju valjda svoju saglasnost, i da im dostave ključ. Onda opet, ovi ne mogu dati svoju saglasnost i proslijediti ključ sve dok ne dobiju makar usmenu saglasnost Gradonačelnika. Odsjek će, potom, obavijestiti potencijalnog korisnika prostora da dođe po ključ da ga zaduži na revers i da ga, kada se završi taj nekakav javni skup, sastanak, proba, ili slično, opet vrati u Odsjek, uz napomenu da je zabranjeno korištenje Doma u dane vikenda i praznika. Znam da sve ovo zvuči nevjerovatno, ali je tako!

Možete zamisliti koja je administracija potrebna, i vrijeme, da bi tu, recimo Udruženje penzionera održalo nekakav sastanak sa trajanjem od sat vremena, a sve opet, ima i svoju neizvjesnost, jer svako od tih odsjeka, odjeljenja ili Gradonačelnik mogu da ne dajusvoju saglasnost. Mislim da ste dobro pretpostavili da niko od tih udruženja nema vremena ni strpljenja da se upusti u te vratolomije, i da je dom zaključan i prazan, a građani uskraćeni za prostor za svoj aktivizam. Rješenje jednostavno. Upravljanje domom treba povjeriti Savjetu MZ. U tom slučaju dom ne bi bio zaključan i prazan, a građani bi imali mjesto za zadovoljenje nekih od svojih potreba. Pa ko bolje zna treba li nekom taj prostor osim građana koji tu žive i njihovih predstavnika u Savjetu?

PRIMJER 2.

Mjesne zajednice Borik I i Borik II, u Bulevaru vojvode Živojina Mišića, imaju svoje prostorije koje čine kancelarija, opet za nekakvog samostalnog stručnog saradnika, dvije sale sa sastanke zborova građana, salu za sastanke Savjeta MZ i prostor u kome se nalazi nekakvo udruženje penzionera nepostojeće mjesne zajednice Borik III, koju čini par članova, ali valjda lojalnih Gradonačelniku. Sve je to sanirano, opremljeno namještajem i priključeno na toplovodnu gradsku mrežu. U neposrednoj blizini nalazi se baraka u kojoj je prije par godina bilo sjedište jedne od mjesnih zajednica Borika, a sada su tu prostorije koje koristi Udruženje penzionera, Udruženje boraca Vojske Republike Srpske i Crveni krst sa podjelom hrane u javnoj kuhinji za obje Mjesne zajednice. Svojevremeno je Grad obezbijedio priključak na gradski toplovod. U razgovoru sa članovima udruženja i predstavnicima Savjeta mjesnih zajednica, obavješten sam da je u toku grejne sezone, a po nalogu nekog iz Gradske uprave i Gradonačelnika, isključeno grijanje uz obrazloženje da je na djelu štednja. Osim toga, priprjećeno je isključenjem i struje. Prostor izgleda sablasno i u fazi raspadanja.

Sredinom janura ove godine posjetio sam ove mjesne zajednice i sva ta udruženja, i ostao zaprepašten time što sam vidio. Prostorije u baraci su bile pune korisnika, bile su hladne i prokišnjavale su. Otišao sam da pogledam prostorije u Bulevaru vojvode Živojina Mišića i iste mi je, veoma ljubazno, pokazao već pomenuti samostalni stručni saradnik. Prostorije su bile tople, uredne, namještene, ali prazne i zaključane. Predstavnici mjesnih zajednica su mi pokazali nekoliko zahtjeva upućenih Gradonačelniku i Gradskoj upravi od kojih se traži da se jedna od sala da udruženju penzionera za drušvene aktivnosti, a prostorija koju koristi tih par članova tog nepostojećeg udruženja da se stavi na raspolaganje svim udruženjima penzionera. U neposrednoj blizini na broju 51 nalazi se takođe zaključana prostorija koja bi mogla zadovoljiti potrebe Boračke organizacije. U okviru već pominjanih saniranih prostora, može se organizovati i rad javne kuhinje. Dakle, rješenje imaju savjeti mjesnih zajednica, jer oni znaju potrebe njihovih udruženja, potrebe svojih građana. Zato njima treba dati u nadležnost upravljanje tim prostorima. Imao sam priliku razgovarati sa Gradonačelnikom na ovu temu i dobio sam uvjerenje da će to upravo rješti tako kakav je i zahtjev Savjeta. E sad, kad - to niko ne zna, jer dok sve to prođe kroz birokratske procedure proći će mandat i Gradonačelniku i kojekakvim načelnicima, a činovnici-podanici i ne znaju gdje i ko koristi koje prostorije - oni su zaduženi samo da klimaju glavom.

Rješenje je, opet, tako jednostavno - sve to dati u nadležnost savjetima mjesnih zajednica i svi bi bili zadovoljni u roku 24 sata.

Ovakvih primjera ima koliko god hoćete. Rješenja neće biti sve dok autokrate koje ne vladaju sobom vladaju sudbinama drugih.

Autor: Budimir Balaban, Predsjednik Skupštine Grada Banjaluka