Berićevo interesovanje za fotografiju rodilo se u vrijeme njegovih srednjoškolskih dana, kada nije imao mogućnosti da sebi priušti bilo kakav aparat, pa je slikao temperama.

“Između slikanja i fotografisanja ima dosta sličnosti, ista ili slična su pravila da bi napravio dobar rad. Pravilo trećina, atmosfera, kolorit, i još dosta toga je zajedničko za ove dvije grane umjetnosti. Tada ta pravila nisam ni znao ali sam valjda imao izražen osjećaj za estetiku i nešto talenta što sam poslije samo razvijao. Kasnije, ono malo mogućnosti za putovanja, koristio sam da fotografišem sa iznajmljenim foto aparatima na film ili posuđenim. Već u to vrijeme imao sam albume i albume fotografija”, ispričao je Berić za GIN.ba i dodao da se strpljenje isplati, jer proteklo dosta vremena dok nije kupio svoj prvi analogni foto aparat, pa tek potom i male digitalne foto aparate.

„Posebna draž je fotografisati aparatom na film (analognim). Nemaš puno pokušaja da napraviš dobru fotografiju već određen broj i nema brisanja kao danas. Generalno, dok sam radio sa starim foto aparatom čini mi se da sam ulagao mnogo više truda, jer sam morao, ali i sreća je bila veća kada uspiješ napraviti ono što si zamislio“, prisjeća se gradiški fotograf, čiji radovi postaju sve vidljiviji u svijetu umjestnosti.”, objašnjava Berić.

Na pitanje šta je njegov najčešći predmet fotografisanja i šta mu privlači najveću pažnju Višeslav odgovara da je jako bitno da fotograf nađe temu za koju će se vezati i kojoj će se maksimalno posvetiti.

“Nije bitno da li su to ljudi, ulice, portreti, priroda. Meni se još nije do kraja iskristalizovao žanr koji najviše volim što je po meni loše, ali ipak mogu reći da najviše volim pejzažnu i art fotografiju za koju sam posebno vezan jer je odraz viđenja svijeta oko mene. Ali me interesuju i sve ostale vrste fotografije tako da moju pažnju privlače razne stvari”, navodi gradiški fotograf.

Berić objašnjava da inspiraciju najćešće pronalazi u prirodi, ali i u ljudima, knjigama i fotografijama drugih fotografa poznatih i onih manje poznatih.

“Mislim da je za dobru fotografiju, ipak, najpotrebnija ljubav prema umjetnosti uopšte, ali i talenat, trud, rad i upornost. I nije naporno ako radiš iz ljubavi ali put jeste dug, još duži je put da neko prepozna ono što radiš posebno u društvu poput našeg. Društvu izvrnutih vrijednosti i društvu gdje je umjetnost na dnu društvene ljestvice. Mnogi fotografi na našim prostorima prisiljeni su iz ekonomskih razloga baviti se fotografisanjem svadbi da bi preživjeli zanemarujući svoj talenat za umjetničku fotografiju. Rijetki nadju način da svoj talenat pretoče i u taj vid fotografije”, kaže Berić.

Ovaj umjetnik, koji je po zanimanju ugostitelj, do sada sam imao dvije samostalne izložbe od kojih je druga bila u renoviranom zavičajnom muzeju u Gradišci.

“Na tu izložbu sam jako ponosan, jer sam uspio sažeti sav dosadašnji opus u stotinjak izloženih fotografija. Posjeta je bila iznad očekivanja pa je izložba trajala puno duže od predviđenog. Ponude za izložbe došle su i iz Trebinja i Banjaluke, ali zbog obaveza i finasijskih za sada razloga nisu realizovane”, priča nam Berić.

Kodžo dodaje da svojim najvećim uspijehom smatra objavljene fotografije na National Georaphic sajtu i Vogue.it digitalnom magazinu.

“Pored toga, uspio sam ostvariti svoj san, jer sam sam spojio svoje primarno zanimanje - ugostiteljstvo i veliku ljubav – fotografiju, pa je tako nastao caffe bar- Foto café. Svojevrsna mala galerija u sklopu kafića gdje se održavaju izložbe mladih talentovanih, ali i onih već ostvarenih fotografa”, zaključuje fotograf iz Gradiške.

Nekoliko Berićevih fotografija objavljujemo na našem portalu, a ostale možete pogledati na njegovoj Facebook stranici.

Izvor: GIN.ba