FRONTAL: Mnogo nastupate, rado ste viđeni i dobro poznati kako domaćoj tako i regionalnoj publici. Kako je zapravo započeo Vaš muzički put, odakle ljubav prema muzici i gitari?

PERIŠIĆ: Uz košarkašku loptu i poeziju, i gitara je moja ljubav. Sviram je od malih nogu, a roditelji su bili ti koji su me uputili u muzičku školu na čemu sam im posebno zahvalan. Moji prvi nastupi su bili u Americi, gdje sam bio na jednom studentskom putovanju i tamo sam zarađivao od pjevanja. Nastupao sam u jednom prelijepom restoranu u New Yorku. 

FRONTAL: Ponosni ste Nikšićanin koji živi u Banjaluci. Kojem gradu pripada Vaše srce?

PERIŠIĆ: Moram prvo napomenuti da sam čudnim odabirom ali po mene sretnom, odabrao baš Banjaluku kao grad u kojem ću studirati, završio Fakultet za fizičku kulturu i ostao tu. Banja Luka je u meni probudila ono najbolje, tu sam stekao prve ljubavi, velike prijatelje, punih 13 godina živim ovdje i nikada nisam doživio nijednu neprijatnost, ljudi su me odlično prihvatili. Mislim da je Banja Luka jedan od najljepših gradova u regionu a Nikšić je moja tradicija, moji korijeni, moja porodica, u njemu sam se rodio i proveo predivno djetinjstvo, prema tome ne mogu da ih dijelim. Volim ih podjednako i za svaki me vežu posebne emocije.

FRONTAL: Postoji li neka ženska osoba, možda neka Banjalučanka, kojoj pripada srce Ljubomira Perišića?

PERIŠIĆ: U zadnjih godinu dana svi me pitaju za đevojku i kada ću se ženiti. Trenutno ne postoji, biće, kad se desi. A ne bih imao ništa protiv da bude neka Banjalučanka.

FRONTAL: Prije mjesec dana ste prvi put nastupili u svom rodnom gradu. Kakav je osjećaj pjevati pred „svojima“?

PERIŠIĆ: Hm, u početku težak a kada nastup krene jako emotivan, i želiš da traje što duže. Valjda želja da sve prođe dobro na neki način diktira i jače emocije i veću odgovornost. U suštini, jedna prelijepa noć pred Nikšićanima, puna dobre pjesme, Vite, Šobića i ostalih...Pa, možda i mog suznog oka u nekim momentima, dešava se.

FRONTAL: Šta mislite o trenutnoj situaciji na muzičkoj sceni u Republici Srpskoj ali i regionu? Koliko se danas sluša kvalitetna muzika?

PERIŠIĆ: Mislim da se dosta sluša a manje plasira u medijima. Na tv kanalima definitivno je više loše muzike nego dobre, ali ne zaboravite ono dobro i kvalitetno ostaje a loše vrijeme nosi.

FRONTAL: Da li za sebe možete reći da ste „boem“? Volite li kafanu i šta za Vas predstavlja to mjesto?

PERIŠIĆ: Mislim da nijesam, bar ne još. Kafanu volim naravno, i mislim da je to jedno prelijepo mjesto za naše duše, mjesto gdje se opuštamo, pričamo, upoznajemo pa i popijemo, zašto da ne...u granicama svega ovoga što sam nabrojao nezaobilazan dio mog života. Volim kafanu i upražnjavam je na zdrav i po mene dobar način. Živjeli!

FRONTAL: Poznato je da sarađujete i nastupate sa poznatim estradnim umjetnicima. O kakvoj je saradnji riječ i kakvi su planovi u budućnosti?

PERIŠIĆ: Pa jeste, uglavnom su to naši prijatelji sa kojima smo spojili druženje i posao. U oktobru nastupamo sa Al dinom u restoranu Verige, takođe u novembru imamo zajedničko veče sa Goranom Karanom. Sa glumcem Draganom Marinkovićem imamo sjajan kabare "Dva i po muškarca". Ima dosta, dosta toga u planu a očekuje nas i naša nova pjesma, balada "Idem što dalje od sebe".

Autor: Danka Savić