Srijeda, 22. novembar 2017.

Društvo

Istina o Fejsbuku: Kako pobijediti dvije milijarde prijatelja i uništiti civilizaciju

Mislimo da je bezopasan način da ostanemo u kontaktu sa prijateljima. Istina je daleko destruktivnija. Nagrađivani pisac Džon Lankester istražuje kako je Harvardova šala Marka Cukenberga izrasla u najveće preduzeće za nadgledanje u istoji čovječanstva.

Krajem juna, Mark Cukenberg je objavio da je Fejsbuk dostigao novi nivo: 2 milijarde mjesečno aktivnih korisnika. Taj broj, preferirana „metrika“ kompanije prilikom mjerenja sopstvene veličine, znači da su različiti ljudi koristili Fejsbuk u prethodnim mjesecima. Teško je shvatiti  koliko je to izuzetno. Imajte na umu da je "Thefacebook", njegovo originalno ime, lansiran isključivo za studente Harvarda 2004. godine. 

Nijedno preduzeće, nikakva nova tehnologija ili uslužni program, nikada nije tako široko prihvaćeno. Njegova korisnička baza raste za 17 odsto godišnje. Najveći rival Fejsbuka je You Tube, u vlasništvu njegovog smrtonosnog rivala Alfabeta (kompanija poznata kao Google). Sljedeće tri najveće aplikacije su WhatsApp, Messenger i Instagram, a ono što je interesantno jeste da svi oni imaju nešto zajedničko: svi su u vlasništvu Fejsbuka. Tako je Fesjbuk četvrta najvažnija kompanija na svijetu, sa tržišnom kapitalizacijom od 505 milijardi dolara.

Cukenberg je najavio da mijenja svoju „misiju“ koja je nekada bila „stvaranje svijeta otvorenije i povezanije“. Veza je predstavljena kao automatski dobra stvar. Da li je zapravo tako? Nova misija je „dati ljudima moć da grade zajednicu i da zbližavaju svijet“.

Fejsbuk je, na primjer, generalno saglasan da je odigrao veliku, možda čak i ključnu ulogu u izboru Donalda Trampa. 

Od momenta stvaranja, postoje i etički problemi i nejasnoće o Fejsbuku. U filmu Cukenberg, prikazan je kao vrlo kredibilan lik, kompjuterski genij koji se nalazi negdje u autističnom spektru sa minimalnim i  nepostojećim socijalnim vještinama. Ali to nije onako kako on zapravo izgleda u stvarnom životu. Cukenberg je diplomirao sa dvostrukom koncentracijom u računarskoj nauci i to je dio koji ljudi često zaboravljaju – psihologiju.

On je veoma svjestan kako ljudski um funkcioniše, a posebno društvene dinamike popularnosti i statusa. Prvo lansiranje Fejsbuka je ograničeno na ljude sa Harvardovom mejl adresom i namjera je bila da se pristup ovoj lokaciji čini ekskluzivnim i ambicioznim, i takođe da kontroliše saobraćaj na sajtu tako da serveri nikada ne padnu. Psihologija i računarstvo, ruku pod ruku.

Ljudska bića su rođena sa potrebom za hranom i skloništem. Kada su te osnovne životne potrebe stvorene, mi gledamo šta drugi ljudi rade i žele, i kopiramo ih. Ideja je da je imitacija u osnovi svih ponašanja. Dakle, ako ljudi žele da odu i pogledaju druge ljude kako bi mogli da se uporede sa njima, Fejsbuk stvarno ne mora uzimati previše problema oko blagostanja čovječanstva, jer su sve loše stvari koje nam se događaju stvari koje mi radimo sami sebi. 

Fejsbuk nema finansijskog interesa za iskazivanje istine, pa prema tome ako niste član zajednice koja se služi lažima, vjerovatno nikada nećete znati da su u opticaju. Korisnici Fejsbuka nisu ljudi koji su na sajtu: njegovi korisnici su oglašivači koji koriste svoju mrežu i koji uživaju u svojoj mogućnosti da usmjeravaju oglase na receptivnu publiku. Zašto bi se na kraju Fejsbuk brinuo o tome da li je vijest lažna? Njegov interes je ciljanje, a ne sadržaj. Fejsbuk ima dva prioriteta: rast i monetizacija. Jednostavno ne zanima ga odakle sadžaj dolazi.

Sam Cukenberg je o ovom pitanju rekao da od svih sadržaja na Fejsbuku više od 99 odsto onoga što ljudi vide je autentično, a vrlo mala količina su lažne vijest.

Fejsbuk je u suštini oglašavajuća kompanija koja je indiferentna prema sadržaju, osim ukoliko pomaže da ciljate i prodajete oglase. Lažne vijesti, koje dobiju više klikova i mogu se proizvesti, pokreću stvarne vijesti koje često govore ljudima o stvarima koje ne žele čuti. Pored toga, Fejsbuk koristi obimne trikove kako bi povećao svoj promet i prihode od ciljanih oglasa, dakle kako napraviti maksimalan iznos prihoda od vašeg oglašavanja.

Dalje, Fejsbuk ima ogromnu količinu informacija o ljudima i njihovim društvenim mrežama. On zna sve što treba znati, o vašem imenu i adresi, vašim prihodima, nivou obrazovanja, statusu vašeg odnosa, plus svuda gdje ste ikada platili bilo šta sa karticom. To stoji sa ostatkom vaše onlajn aktivnosti: ne samo svaka stranica koju ste ikada posjetili, već i svaki klik koji ste ikada napravili. Sve ove informacije se koriste za prodaju stvari putem onlajn oglasa.

To znači da je Fejsbuk u poslovnom nadzoru, najveći poduhvat zasnovan na nadgledanju u istoriji čovječanstva. Zna daleko, mnogo više o vama nego što je neka vlada ikada znala o svojim građanima.

Pošto na sajtu ima toliko sadržaja, algoritmi koji se koriste za filtriranje i usmjeravanje tog sadržaja su ono što određuje šta vidite: ljudi misle da je njihova vijest u velikoj mjeri u vezi sa njihovim prijateljima i interesima, a to je povezano zapravo sa ključnim uslovom da su njihovi prijatelji i interesi posredovni komercijalnim interesima Fejsbuka. Vaše oči su usmjerene ka mjestu gdje su najvrijednije za Fejsbuk.

Cukenberg zna kako da nešto uradi, a drugi ljudi ne, tako da on to upravo i radi. Opravdanje o „vezama“ i „zajednici“ je "ex post facto" racionalizacija. Pogon je jednostavniji i osnovniji. Zato je impuls rasta bio toliko fundamentalan za kompaniju, koja je, u mnogim posljedicama, više poput virusa nego što je posao. Raste, množi se i monetizuje. Zašto? Nema razloga.

 

Autor: Frontal

Izvor: thetimes.co.uk

 

 

 

 



Najnovije
Facebook
Twitter
Blog