Frontalno u EU

50 godina LGBTIQ istorije: od Amerike do BiH

I dok pojedinci u Bosni i Hercegovini na Povorku gledaju kao na „povorku srama“, „povorku bluda“, „paradiranje pedera“, njeno prvo održavanje u New Yorku desilo se davne 1970. godine u čast Stonewall-ske pobune.

Ovaj događaj je jedna od istorijskih prekretnica u borbi za prava LGBTI osoba. Pobuna je počela kao revolt na česte racije „Stonewall Inn“ paba, a povele su je trans žene i „drag“ kraljice. Tako Povorka ponosa postaje jedan od najvidljivijih i najefektinijih načina da se skrene pažnja na probleme, količinu diskriminacije i izazove sa kojima se suočavaju identiteti u duginom spektru LGBTIQ skraćenice: Lezbejke, Gejevi, Biseksualne, Transrodne, Interseksualne i Queer osobe.

Prva povorka ponosa na evropskom kontinentu se desila 1972. godine u Berlinu a nakon toga su održane u Londonu, Dublinu, Helsinkiju, Amsterdamu, Oslu. Svaka od povorki je promijenila poziciju LGBTIQ osoba u društvu, pridonijela vidljivosti i postavljanju političkih zahtjeva. Povorke ponosa su uvijek nosile snažne poruke, skrećući na taj način pažnju na pitanja homofobije, nasilja na LGBTIQ osobama, uvođenja i provođenja zabrane diskriminacije nad LGBTIQ osobama, istopolnim brakovima i drugim važnim temama.

Od zemalja u regiji, Bosna i Hercegovina je posljednja koja će mirnom šetnjom u trajanju od jednog sata ukazati na marginalizovani položaj LGBTIQ osoba u našoj zemlji, tražeći veću vidljivost i poštivanje prava, istih onih u kojima uživaju ostali građani naše zemlje.

Slovenija

Prva Povorka ponosa je održana 2009. godine u Ljubljani a od tada je ona sazrela u međunarodni kulturno-politički festival LGBTIQ kulture sa izrazito političkom notom. Cilj održavanja Povorki ponosa u Sloveniji je prema riječima njihovih članova „razbijanje tišine i suzbijanja homoseksualnosti, zauzimanje javnog prostora, predstavljanje života i rada LGBTIQ zajednice i promocija ljudskih prava, jednakih mogućnosti i slobode izbora. Ove godine je održana i prva Povorka ponosa u Mariboru.

Ono što je važno napomenuti je da je Slovenija 2015. godine ozakonila istopolne brakove i usvajanje djece istopolnih parova te na taj način postala prva zemlja nastala raspadom SFRJ u kojoj se ljudska prava LGBTIQ osoba poštuju na najvišem nivou. 

Prema istraživanju koje je Frontal proveo, 53.2% ispitanika je upravo Sloveniju svrstalo kao vodeću zemlju u kojoj se najviše uvažavaju prava LGBTIQ populacije u našem regionu.

 

Grafikon 1: Frontalovo online istraživanje sprovedeno među pripadnicima LGBTIQ populacije o uvažavanju prava i sloboda

Hrvatska

Prva Povorka ponosa u Zagrebu je održana 2002. godine te u to vrijeme privukla veliku medijsku pažnju ne samo zato što je tada bila druga povorka koja se održava u nekoj postsocijalističkoj zemlji već i zbog podrške lijevo-liberalne političke koalicije ali i međunarodnih predstavnika, koji su u tom momentu bili u Hrvatskoj. 

O značaju održavanja Povorki ponosa, izazovima s kojima su se susretali organizatori u Hrvatskoj Frontal je razgovarao sa članovima Zagreb Pride-a. 

Što se tiče zakonodavnog okvira, možemo reći kako u Hrvatskoj postoje zakoni koji štite prava LGBTIQ osoba, no ono što je problem je njihova implementacija te brojni propusti koji proizlaze iz toga, poput nedostatka osnovne sigurnosti i zaštite LGBTIQ osoba. Ovdje posebno ističemo prava transrodnih i interspolnih osoba, a koja su još uvijek neprepoznata i neadekvatno adresirana. Isto tako, ograničeni smo i u sferama poput udomljavanja i posvojenja djece, sklapanja braka i slično. Važno je istaknuti da je većina zakona koji štite prava LGBTIQ osoba u Hrvatskoj proizašla upravo iz uvjeta koji su trebali biti  zadovoljeni prilikom ulaska u Europsku uniju, a slično je i u ostalim zemljama regije. Ako pak uspoređujemo Povorke ponosa, ovogodišnja 18. Povorka ponosa u Zagrebu najveći je prosvjedni skup za ljudska prava u Hrvatskoj koji podržava oko 10.000 osoba svake godine. Organizacija Povorke ponosa vrlo je kompleksna, a u proteklih osamnaest godina susretale smo se s raznovrsnim izazovima i problemima. Ono čemu smo posvetile najviše pažnje tijekom prvih godina svakako je bila mobilizacija zajednice i građanki, ali i osiguravanje sigurnosti za sve sudionice Povorke. Posljednjih nekoliko godina možemo reći da je sigurnost sudionica dosegla određenu razinu i da je faza nasilja, pokušaja bacanja Molotovljevih koktela, kontraprosvjeda, organiziranog „lova na pedere“ i nasumičnih napada na „sumnjive“ turiste, napokon iza nas. S druge strane, izazov mobilizacije LGBTIQ zajednice, kao i građanki, ostao je aktualan. Dok je prvih godina LGBTIQ zajednica izražavala nepovjerenje i strah u vezi svrhe i održavanja Povorke, a Povorku su većinom podržavale solidarne inicijative i građanke, danas su na Povorci brojne LGBTIQ osobe kao i većinom mlade queer osobe i njihove ekipe, zajedno sa širokom frontom novih inicijativa.Ono što se pojavilo kao noviji izazov je komuniciranje naših poruka prema medijima, dakle široj javnosti, a posebno uzimajući u obzir fenomen lažnih vijesti koji je i kod nas uzeo maha. Slijedom toga, i dalje postoji duboko nerazumijevanje naših života, svakodnevnih iskustava diskriminacije i isključivanja. Stoga je zauzimanje ulica i trgova samo jedan od prvih koraka, nakon čega slijede razgovori s našim obiteljima, susjedima, na faksu i na poslu. I zato nam prajd mora biti svaki dan.

Srbija

Beograd je bio prvi grad koji je na našim prostorima organizovao Povorku ponosa 2001. godine. Mali broj okupljenih na Trgu Republike napali su pripadnici desničarskih organizacija i navijačkih grupa. Policija je bila malobrojna, nepripremljena i nije adekvatno reagovala na nasilje. Povrijeđeno je više od 40 osoba, a reakcija Vlade je izostala. Od tada je u Beogradu bilo više pokušaja organizovanja i uspješno organizovanih Povorki a senzibilitet društva je bio vidljiv 2014. godine kada je održan prvi Beograd Prajd koji je protekao bez incidenta.

Goran Miletić, direktor evropske kancelarije udruženja Civil Rights Defenders iz Beograda nam u razgovoru govori kako su izgledali počeci organizovanja Povorke ponosa u Beogradu. 

Čini mi se da smo mi imali nekoliko početaka. 2001. je bio neuspešni pokušaj Prajda, ali organizatori i policija nisu očekivali nasilje koje se desilo na ulicama. Mnogo kasnije, 2009. godine je usvojen Zakon o zabrani diskriminacije pa smo mislili da se klima u društvu promenila. Prajd je tada bio zabranjen, a naredne godine održan. Tada je 6.000 huligana napadalo obruč od 6.000 policajaca, a nas oko 2.000 je šetalo unutar tog obruča. Međutim, to ogromno nasilje je prouzrokovalo zabrane 2011,2012, 2013. Iz ovoga se vidim da je naš glavni izazvov bio bezbednost učesnika. Policija nam je tada govorila da smo odgovorni za eventualne pogibije učesnika, da će na nas bacati Molotovljeve koktele i slično. Danas nam zvuče neverovatno svi detalji bezbednosti kojima smo se tada bavili. Naravno, ako je bezbednost problem, onda ljudi oklevaju da se pridruže i ne veruju da će sve proteći u redu. Takođe, nivo dezinformacija od strane jednog dela medija je bio ogroman. Od toga da će ”krv liti ulicama”, pa do toga da smo dobili milion evra kako bi organizovali Prajd (protiv volje građana). Ozbiljne pretnje na društvenim mrežama su bile svakodnevne.

Miletić istiće da je svaka podrška jednako važna i da sva dobra i loša iznenađenja, na koja su nailazili tokom organizovanja Povorki su dolazila upravo od ljudi. 

Uvek će biti dobrih ljudi koji razumeju da je jednakost važna i žele da vam pomognu koliko mogu. Tih ljudi ima bukvalno svuda. Možda ih nije mnogo, ali zajedno mogu da učine mnogo. Sa druge strane, negativno iskustvo su ljudi koji bi morali da stanu u zaštitu ljudskih prava zato što su na čelu nekih institucija, političkih partija ili su javne ličnosti od kojih očekujete ovakvu vrstu podrške. Međutim, od njih nismo dobijali podršku zbog njihovog straha da ne izgube glasače ili publiku, a često je u pitanju bila otvorena homofobija. Mislim da je u svemu važna upornost i da budete spremni da bezbroj puta objašnjavate iste stvari o LGBT+ osobama, da budete spremni na kompromise i posvećeni radu sa zajednicom. Nema magične formule i svaka podrška je važna. Svaki novi saveznik otvara prostor za dva nova. To je težak posao i nije za one koji su nestrpljivi.

Republika Sjeverna Makedonija

2019. nije samo važna za Bosnu i Hercegovinu nego i za Republiku Sjevernu Makedoniju. Skoplje je ove godine bilo prvi put domaćin Povorke ponosa na svojim ulicama, a datum održavanja istog je prema riječima Antonia Mihajlova iz Skopje Pirde-a mijenjan čak dva puta. Ipak ističe kako je održavanje prve Povorke ponosa u Skoplju nadmašilo njihova očekivanja te pozitivan feedback sa svih strana doveo do toga da je sve prošlo u najboljem redu.

„Većinom su izazovi bili vezani za sigurnost i bezbjednost učesnika skopske Povorke ponosa, ali smo se uspješno nosili s njima zahvaljujući veoma dobroj saradnji sa policijskom upravom u Skoplju i Ministarstvom unutrašnjih poslova. Bili smo vrlo pozitivno iznenađeni brojem učesnika koji je premašio naša očekivanja za 4 puta, kao i većim brojem zagovornika za LGBTI ravnopravnost na društvenim mrežama, koji su stali u našu odbranu od teškog govora mržnje koji se pojavio na društvenim medijima, odmah nakon što smo najavili datum skopske Povorke. Još jedan pozitivan razvoj bila je ogromna medijska pažnja koja je data skopskoj Povorci, što nam je omogućilo da shvatimo da ne trebamo posebnu medijsku kampanju, budući da je skopska Povorka zaista dobro pokrivena, kako domaćim tako i međunarodnim medijima, uključujući CNN, BBC i New York Times. Podrška je dolazila iz različitih izvora na mnogo različitih načina, na čemu smo im zahvalni. To nam daje mnogo više motivacije i inspiracije da nastavimo s našom borbom u godinama koje dolaze i pronađemo adekvatniji način kako da što bolje odgovorimo na potrebe LGBTI ljudi u zajednicama u kojima žive i doprinose.“

Bosna i Hercegovina

Bosanskohercegovačka povorka ponosa je protest protiv nejednakosti i kršenja ljudskih prava lezbejki, gej, biseksualnih, trans, interspolnih i queer osoba, kojom zahtijevamo jednak pristup javnom prostoru kao svi ostali građani i građanke. Povorkom ponosa podsjećamo društvo u kojem živimo da smo i svaki drugi dan tu i da dijelimo iste prostore, ali da ne hodamo tim ulicama slobodno“, stoji na službenoj stranici organizatora prve Bh. povorke ponosa.

Povorka ponosa će se održati pod sloganom „ima izać“ što često možemo čuti u javnom prevozu u BiH. Dok istovremeno termin „izlazak iz ormara“ podrazumijeva kod LGBTIQ osoba izražavanje svoje seksualne orijentacije, rodnog identiteta i/ili spolnih karakteristika sebi ili drugima.


Slika: Naljepnice protiv Bh. povorke ponosa na javnim površinama u Sarajevu

Upitani da li treba organizovati prvu Bh. povorku u Sarajevu, ispitanici Frontalovog online istraživanja su sa 93.5% bili jasni kako je ista potrebna Bosni i Hercegovini, dok su na pitanje da li će učestvovati u paradi ponosa, ispitanici dali drugačije odgovore. 


 


 


 

I.P./S.P./M.K/Frontal 

 

 

 

 

Twitter
Anketa

Da li biste prije radili u javnom preduzeću za 1000 KM ili u privatnoj firmi za 1500 KM?

Rezultati ankete
Blog