Prema predanju, Gospod je, podučavajući svoje učenike smjernosti, uzeo jedno dijete i rekao: "Ko se ponizi kao dijete ovo, onaj je najveći u Carstvu nebeskom".

To dijete bio je Ignjatije. Kada je odrastao, bio je učenik Svetog Jovana Bogoslova, a kasnije episkop u Antiohiji, gdje je prvi uveo antifonski način pojanja u crkvi.

To je pojanje za dvije pjevnice tako da kad na jednoj strani pojanje prestane, na drugoj počinje, a ovaj se način pojanja Svetom Ignjatiju čudotvorno otkrio.

U to vrijeme je car Trajan, prolazeći kroz Antiohiju u ratnom pohodu protiv Persije, čuo za Svetog Ignjatija i pokušao da ga savjetima i prijetnjama, čak ponudom senatorske titule, okrene od vjere. Kad nije uspio, naredio je da ga okovanog pošalju u Rim i bace u arenu pred zvijeri.

Teški put od Antiohije do Rima svetitelj je proveo u molitvi i želji da strada za svoga Gospoda. Lavovi su ga rastrgli u rimskoj areni 106. godine. Od svetitelja i mučenika ostalo je samo njegovo srce ispunjeno ljubavlju za Gospoda Isusa Hrista.

Prema predanju, na Svetog Ignjatija se ne rade teški poslovi, naročito ženski, kao što je predenje, tkanje, šivenje.

Ponegdje se mijesi kolač i dijeli djeci, ali ih prvo povuku za uvo da što više porastu u novoj godini.

Domaćice na poseban način hrane živinu: u krug, načinjen od položenog konopca, baca se specijalno spremljeno žito.

Izvor: atvbl