Nacionalni spomenik Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu izgrađen je u periodu od 1571. do 1577. godine, na mjestu gdje je put povezivao Bosnu sa Carigradom iznad rijeke Drine (tzv. “Carigradska džada”). Izgradnja mosta povjerena je najvećem turskom graditelju, Kodža Mimar Sinanu, dvorskom arhitekti i vrhovnom graditelju Carstva, jednom od najvećih arhitekata svijeta. 

Zadužbina je Mehmed-paše Sokolovića, velikog vezira trojice sultana ( 1565.-1579. godine ) – Sulejmana Veličanstvenog, Selima II i Murata III. Mehmed-paša Sokolović rođen je u selu Sokolovići kod Višegrada, odakle je kao vrlo mlad odveden u Tursku. Sem njega, čitav niz drugih članova ove porodice u to doba zauzimaju najodgovornije položaje, tako da je porodica Sokolović u drugoj polovini XVI vijeka, najmoćnija na vojnom i političkom planu turske carevine. Kamen za zidanje mosta sječen je u mjestu Banja, oko 5 km niz desnu obalu rijeke Drine.

Na sredini ovog mosta stajala je drvena kula za koju se ne zna vrijeme nastanka, a koja je porušena 1886. godine. Kula je predstavljala stražarnicu ispod koje je bio prolaz, a koji se zatvarao jakim hrastovim vratima sa obje strane. Na kuli se nalazilo nekoliko malih topova zvanih šibe. Na mostu su se nalazila dva tariha u stihovima sa uklesanim godinama – na prvom 971.-/1571., a na drugom 985./1577. Most je izdržao nekoliko velikih poplava, od kojih je najveća ona iz 1896. godine, kada je nivo rijeke Drine bio 1,60 m iznad mosta.

Vlasnik fotografije je Zoran Tarade, vrijedni kolekcionar zaboravljenog fotografskog blaga iz istorije Bosne i Hercegovine. Kaže da ovu unikatnu fotografiju posjeduje 7 godina te da su joj dimenzije 40 cm x 30 cm.

Za ovaj most se zna da je popravljan oko 1664. godine, zatim 1875., 1911. i 1939/40. godine. Pri povlačenju Austrijanaca iz Višegrada 1914. godine, razoreno je jedno okno, a sljedeće godine srpska vojska prilikom napuštanja Višegrada je razorila još jedno. Takvo stanje mosta se zadržalo do 1939. godine kada je doveden u ispravno stanje. Od 1915. do 1939. godine na porušenom dijelu mosta stajala je željezna konstrukcija preko koje se odvijao saobraćaj. Prilikom povlačenja Nijemaca u oktobru 1943. godine i taj je dio razoren.

Most je 2007. godine uvršten na Listu svjetske baštine UNESCO-a te je Protokol o restauraciji Mosta potpisan 2010. godine. Turska agencija za saradnju i koordinaciju – TIKA je u potpunosti finansirala restauraciju u vrijednosti od pet miliona evra.  Rekonstrukcija je svečano okončana 2.4. 2019. godine predajom upotrebne dozvole.

Izvor: biserje.ba