Dojenje bebi obezbjeđuje i zaštitu od
nekoliko bolesti na koje majka ima imunitet, kao nastavak toka pasivnog imuniteta s
majke na dijete koji počinje u toku trudnoće. Dojenje štiti vašu bebu
od infekcija uha, dijareje, upale pluća i drugih dječjih bolesti.
Dojenje ima i benefite za majku.

Iako je prirodno, dojenje nije lako
za svaku majku i bebu i ponekad je nužna pomoć. Zadnja istraživanja
dojenja i zastupljenosti dojenja u BiH urađena su prilično davno, 2012.
godine, ali neki brojevi su razočaravajući. Čini se da nedovoljno beba
dobije majčino mlijeko.

Dojenje: statistike nisu baš naj

Prema
istraživanju MICS4, provedenom 2011 – 2012. u BiH od strane UNICEF,
Agencije za statistiku BiH, Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS
te zavoda za javno zdravstvo FBiH, procenat beba koje su isključivo
dojene do šestog mjeseca je 18.5% a procenat beba koje su pretežno
dojene do šestog mjeseca je 45.8%.

Djeca u prosjeku doje 8
mjeseci i to 9,5 mjeseci dječaci i 6,9 mjeseci djevojčice. Prosječno
trajanje isključivog dojenja je 0,5 mjeseca, dok je prosječno trajanje
pretežnog dojenja 1,9 mjeseci (3,6 mjeseci kod dječaka i 0,7 kod
djevojčica). Vidimo i da postoji stravična diskriminacija u pružanju
boljeg starta za život između djevojčica i dječaka.

Kako sve ovo popraviti?

Neizostavno,
postoji nekoliko faktora koji utječu na uspješno uspostavljanje
dojenja. No, nekad se desi da stvari „baš i ne idu“. Mladim majkama je
potrebna pomoć, savjet i ohrabrenje, koje možda nemaju u porodici jer su
njihove majke i druge žene možda čak u drugom gradu, a dovoljno podrške
ne dobiju ni u porodilištu. Jedan dobar primjer prakse i potencijalnog
rješenja koji može dovesti do toga da više žena doji i da doji možda
duže, našli smo u Doboju.

Aleksandra Filipović je zaposlena kao
glavna sestra na dječijem odjeljenju JZU „Sveti apostol Luka” u Doboju
već 28 godina, a odnedavno je saradnica privatne zdravstvene ustanove
„Focus medica” i vođa aktivnosti „Pedijatrijska patronažna sestra –
podrška porodici”.

U sklopu ove usluge u privatnoj instituciji,
Aleksandra pruža i pomoć i podršku majkama u dojenju. Naravno, kao
privatna usluga, ova vrsta patronaže nije besplatna, ali bi bilo dobro
razmišljati o ovakvoj zdravstvenoj usluzi koja bi bila pokrivena i
zdravstvenim osiguranjem. Primjer koji se ovdje nudi kao rješenje mogao
bi biti široko prihvaćen.

Kako Aleksandra priča u razgovoru za
Nauka govori, obzirom na njezin dugačak staž i želju za neprekidnim
razvojem u sestrinskoj profesiji došla je i na ideju o pomoći ženama
nakon poroda u osnovnoj obuci oko njege i ishrane bebe.

„Ideju
su u potpunosti su podržale kolege ZU ‘Focus medica“ te od tada počinje
naša saradnja i naša pričica o patronaži. Ako bismo krenuli od početka,
informisanost i edukacija su prve značajke. Danas je dostupno mnoštvo
informacija  putem mnogobrojnih platformi, sajtova, online predavanja
kao i edukacija od strane medicinskih stručnjaka. Sve su besplatne i
lako dostupne. Uz pravovremnu psihofizičku pripremu izdvojila bih volju i
istrajnost majke kao presudan faktor u postizanju uspjeha u dojenju“, ističe Aleksandra Filipović.

Dojenje

Aleksandra Filipović, courtesy photo

Zašto se ponekad majke boje dojiti ili im to ne ide?

„Iz
iskustva mogu reći da su majke u tim danima jako nesigurne i uplašene.
Izostanak podrške najbliže  okoline u takvim momentima može uzrokovati
problem istrajavanja  u dojenju. Takođe, i previše informacija
može biti ponekad zbunjujuće, kao i odabir pogrešne osobe od koje
usvajaju savjet. Vrlo često  najbliži članovi porodice, da napomem, iz
najbolje namjere, osujete mamin pokušaj da uspije.  Npr. baka ili tata
smatraju da ako beba plače i nakon dojenja, nema dovoljno mlijeka ili da
mlijeko nije ‘dovoljno dobro’. Nakon toga brzo posežu za dohranom“, kazala je Filipović.

Savjeti
poput revizije položaja, hvata, prohodnosti dojki, masaže, obloge pa i
dužine podoja bi bili veoma važni. Filipović ističe i kako je majkama
potrebno pružiti podršku u svakom smislu pa i u smislu oslobađanja od
određenih obaveza, poput babina.

„Danas postoje čitave
studije posvećene uspješnom dojenju i prevazilaženju teškoća koje ga
mogu pratiti. Ako je mama odlučna da doji, ona u tome najčešće i uspije. Prilikom posjeta nastojimo osnažiti majku, ali i oca za sve obaveze koje im predstoje“, dodala je.

Kako
pravilno njegovati bebu, kako se tretira pupčani batrljak, koliko i
kako hraniti bebu, na šta treba obratiti posebnu pažnju, šta je
uobičajena pojava, a šta nije su stvari koje roditelji najčešće žele
znati. No, nasloženiji zadatak je upravo uspješno uspostavljanje
dojenja. Iako prirodan čin, vrlo često izaziva  nedoumice.

„Pomoć
koju žene dobiju u porodilištu, po našem iskustvu kao i iz našeg
porodilišta u našoj bolnici je korektna i dovoljna za prve momente.
Babice pomažu da se ostvari taj prvi kontakt majke i bebe i daju  prve
smjernice oko dojenja. Iskustva žena sa kojima sarađujem, a vezana za
porodilište većinom su pozitivna. No, nakon izlaska iz porodilišta
većina majki se ipak ne osjeća dovoljno sigurno te dodatno potraže pomoć“, kazala je Filipović.

Kako izgleda posjeta patrnažne sestre za podršku porodici?

„Tokom
posjeta posvećenost je maksimalna i usmjerena samo na tu majku i bebu, a
vremenski nije  ograničena. Ipak, nastojimo svesti dužinu posjete na
neke prihvatljive okvire. Tokom posjete razgovaramo o svemu što
roditelje interesuje, ukoliko na neka pitanja nismo u stanju odgovoriti,
uvijek su nam na raspolaganju iskusni ljekari za konsulatacije.
Neonatolog je ljekar kojeg najčešće konsultujemo“, kazala je Aleksandra Filipović.

Kako
je najosjetljivijim kategorijama, kao što su trudnice i male bebe,
potrebna pomoć i podrška Focus Medica i Aleksandra su odlučili da
porodicama koje nisu materijalno zbrinute pomažu potpuno besplatno.

Oni organiziraju i edukacije za trudnice koje održavaju bar jednom mjesečno i koje su također besplatne. „Nas
je ponukala želja da izađemo iz okvira našeg redovnog rada i bez težnje
za materijalnim pokušamo pomoći porodicama u našem okruženju, stičući
na taj način izuzetno duhovno zadovoljstvo i dobivajući profesionalni
razvoj“, dodala je Filipović.

Kako to sve funkcioniše?

Pomoć
porodilje, tate ili neko od članova porodice zakazuju telefonski.
Obično se informišu dolaskom u zdravstvenu ustanovu Focus medica, putem
njihove stranice na društvenim mrežama, a i po preporuci. Dolazak se
dogovara u skladu sa njihovim potrebama kao i vrijeme dolaska.

„Dolazimo
kao profesionalni zdravstveni radnici, a sa druge strane pristupamo i
kao prijatelji  jer smo ipak došli u okruženje porodice, njihov dom“, rekla je Filipović.

Prvo pitanje koje Aleksandra postavlja roditeljima jeste kako se snalaze s bebom.

„Najčešće roditelji imaju već spremna pitanja kao i zapažanja te je na nama da im odgovorimo i objasnimo kako da postupaju. Znamo
da su neke mame nakon poroda podložne promjeni raspoloženja pa
nastojimo njegovati jedan blag, nježan pristup pun podrške. Na svaki
način porodilji je potrebna  podrška. Podrška prvenstveno od njene
porodice, a najvažnije njenog partnera kako bi iz perioda oporavka
izašla sa što manje nelagode“, objasnila je Aleksandra.

Broj dolazaka patronažne sestre zavisi od potrebe porodice. „Nekad je dovoljna jedna posjeta, a nekad može biti i dosta više“, kazala je Aleksandra. „Sa
nekim bebama i mamama se družimo svakodnevno kroz nekoliko dana, a sa
nekim na drugi određeni period. Majkama je ponekad potrebna podrška i
stručnog lica bez obzira što i unutar porodice ima adekvatne savjete,
ipak su sigurnije kad im zdravstveni radnik posveti vrijeme i savjetuje. Ponekad,
naši razgovori nisu samo stručni i vezani za naš dolazak nego se kroz
šaljive i neke neobavezne teme sa roditeljima i relaksiramo ali i
zbližavamo“.

Korisnici patronaže nisu samo roditelji sa
prvom bebom, dosta često ima poziva roditelja sa drugim pa čak i trećim
djetetom. Razlozi su najčešće situacije s kojima se do tada možda nisš
susretali.

„Obzirom da se radi o tako osjetljivom i
odgovornom poslu trudimo se da damo sve od sebe kako bi svakom ko nam se
obrati pružili maksimalnu pomoć iz naše oblasti i nadležnosti, a da bi
roditelji bili sto više osnaženi na samom početku“, kazala je za kraj sestra Aleksandra Filipović.

Ovaj
tekst nije reklama privatnoj zdravstvenoj instituciji, koja pruža jednu
visokovrijednu uslugu, nego treba poslužiti kao primjer prakse koja bi
mogla biti prihvaćena i u redovnoj zdravstvenoj zaštiti kako bi što više
mama imalo podršku i kako bi što više beba imalo optimalnu prehranu na
početku života. Dojenje, ukoliko ne postoji neki zaista snažan razlog i
problem zbog kojeg nije moguće, preporučuju svi pedijatri i Svjetska
zdravstvena organizacija i UNICEF.