Dobrodošli u HAARP (eng. High Frequency Active Auroral Research Program)
– naučni projekat obavijen velom misterije i teorija zavjere. Da li je
zaista riječ o moćnom oružju ili samo o laboratoriji za proučavanje
atmosfere? Vrijeme je da odvojimo nauku od mita.
Šta je zapravo HAARP?
HAARP je naučno-istraživački projekt koji je kreiran sa ciljem proučavanja gornjih slojeva atmosfere, posebice ionosfere
koji se nalazi na visini od 60 km do 600 km iznad površine Zemlje. Radi
se o sloju atmosfere gdje zračenje Sunca i kosmičke zrake dovode do
ionizacije atoma – odvajanja elektrona od atoma, stvarajući sloj
slobodnih elektrona i iona. Shodno tome možemo reći da se sastoji od plazme, tj. slobodnih elektrona i ioniziranih gasova.
HAARP
je pokrenut 1993. godine kao zajednički projekt američkog Ministarstva
odbrane, Univerziteta Aljaska i drugih vladinih agencija. Program je
prvobitno razvijen kako bi se istraživali efekti ionosfere na radio
komunikacije i navigacijske sisteme, te da se testiraju nove tehnologije
za vojnu upotrebu. Do 2014. godine, HAARP je bio pod upravom Aljaske,
kada je zatvoren. Zatvaranje programa izazvalo je mnoge teorije i
spekulacije o njegovim navodnim skrivenim namjenama.
Zašto i kako se baviti istraživanjem ionosfere?
Ionosfera
je sloj atmosfere koji igra ključnu ulogu u bežičnoj komunikaciji jer
reflektuje radio-talase i omogućava njihovo širenje na velike
udaljenosti. Njene promjene, naročito tokom Sunčevih oluja, mogu
poremetiti GPS,
satelitske signale i radarsku komunikaciju. Osim toga, ona je dom
spektakularnih polarnih svjetlosti i njeno proučavanje pomaže u
razumijevanju složenih interakcija između Sunca i Zemljinog magnetnog
polja.
U postrojenju HAARP-a se nalazi mreža od 180 antena koje emitiraju visokofrekventne radio-talase
u atmosferu. Kada ti talasi dosegnu ionosferu dođe do zagrijavanja i
time uzrokujući promjene u njegovoj strukturi i njene osobine.
Stvarajući takve promjene naučnicima otvara mogućnost da proučavaju kako
se radio-talasi reflektiraju kroz atmosferu, što ima praktičnu primjenu
u poboljšanju GPS sistema, radarskih tehnologija i globalne
komunikacije.
Ionosfera
je ništa drugo do plazma, odnosno, smjesa slobodnih elektrona i
ioniziranog gasa. Njeno ponašanje zavisi od interakcije među
elektronima, ionima i radio-talasima. HAARP ispuštanjem radio-talasa
privremeno povećava temperaturu u ionosferi što može dovesti do
različitih pojava. Neke zanimljive pojave koje ovako nastaju su:
eksperimentalna simulacija polarne svjetlosti što omogućava bolje
razumijevanje auroralnih fenomena, ali i indukcija elektronskih
turbulencija što može simulirati procese poput Sunčevih oluja. Također,
mogu izazvati i formiranje umjetnih plazma oblaka koji mijenjaju
propagaciju radio-talasa u ionosferi. Najprostije
rečeno, HAARP predstavlja naučnu laboratoriju u kojoj se eksperimentiše
i promatra ponašanje elektromagnetnih talasa u slojevima atmosfere,
čime stičemo bolji uvid u procese koji se odvijaju iznad Zemljine
površine i poboljšanje tehnologija koje koristimo svakodnevno.
Zašto su nam ovi eksperimenti bitni?
Jedan od glavnih ciljeva HAARP-a je bio da vrše analizu kako se radio-talasi različitih frekvencija šire kroz ionosferu.
S rezultatima takvih istraživanja u mogućnosti smo onda unaprijediti
globalnu komunikaciju na dužem dometu (što je od posebne važnosti za
avijaciju i vojsku), poboljšati GPS sistem i razumjeti efekte svemirskog
vremena što pomaže onda u razvijanju adekvatne zaštite satelitskih
sistema od geomagnetskih oluja.
Jedna od najzanimljivijih primjena saznanja koji su naučnici stekli u ovoj laboratoriji, jeste istraživanje komunikacije u ekstremnim uslovima,
poput komunikacije sa podmornicama koje se nalaze duboko ispod površine
vode. Budući da niske frekvencije mogu prodirati kroz vodu i zemlju,
HAARP-ovi eksperimenti su korišteni za testiranje komunikacionih sistema
za podmornice i rudarske operacije.
Teorije zavjere
Često
se tvrdi da HAARP može kontrolisati vremenske prilike – stvarati oluje,
zemljotrese, poplave ili suše. Ove tvrdnje najčešće šire različiti
teoretičari zavjere, influenseri na društvenim mrežama i poneki
političar.
2010 godine, tadašnji predsjednik Irana
Mahmoud Ahmadinejad izjavio je da vjeruje da za poplave u Pakistanu je
upravo kriv naučni institut na Aljasci. Iste godine je Hugo Chávez,
bivši predsjednik Venezuele, također okrivio ovu laboratoriju za razorne
potrese u Čileu i Haitiju. Influenceri poput Davida Ickea, kao i bivši
guvernera Minnesote Jesse Ventura u svojoj emisiji „Conspiracy Theory with Jesse Ventura”, iznosili su tvrdnje da HAARP manipuliše klimom i koristi se kao oružje. Jedan od najpoznatijih promotera ovih teorija je Nick Begich Jr., autor knjige „Angels Don't Play This HAARP”,
koji je tvrdio da HAARP može uticati na vremenske prilike, mentalno
zdravlje i komunikacijske sisteme, iako za te tvrdnje nikada nije
ponudio empirijske dokaze.
Njihova
logika počiva na činjenici da HAARP koristi radio-talase za
zagrijavanje dijelova ionosfere, što bi, prema tim teorijama, moglo
izazvati promjene u nižim slojevima atmosfere. Međutim, vrijeme se
formira u troposferi, do
12 km iznad Zemljine površine, dok HAARP djeluje na znatno većim
visinama. Osim toga, manipulacija vremenskim prilikama zahtijevala bi
ogromne količine energije koje višestruko premašuju mogućnosti ovog
postrojenja.
Još jedna
popularna teorija zavjere jeste da HAARP može emitovati niskofrekventne
talase koji utiču na ljudsku svijest, omogućavajući tzv. „mentalnu
kontrolu“. Teorija se oslanja na činjenicu da ljudski mozak funkcioniše
pomoću električnih impulsa određenih frekvencija. Međutim, HAARP emituje
visokofrekventne elektromagnetne talase koji su u potpunosti van dometa
frekvencija na kojima funkcioniše ljudski mozak, što čini ovu tvrdnju
naučno neutemeljenom.
Kako
ovaj projekt finansira Američko ratno zrakoplovstvo i mornarica, mnogi
vjeruju da je riječ o tajnom oružju koji može onesposobljavanje
komunikacija ili čak stvarati energetske udare u atmosferi. No, u
stvarnosti HAARP je otvoren za naučnu zajednicu, a rezultati njegovih
ekperimenata redovno se objavljuju u akademskim časopisima.
U nekim slučajevima, vjerovanje u ovakve teorije zavjere dovelo je i do nasilnih namjera. U oktobru 2016. godine,
dvojica muškaraca iz američke savezne države Georgie uhićena su zbog
planiranja oružanog napada na HAARP. Vjerovali su da HAARP „zarobljava ljudske duše“,
a prema navodima policije, planirali su oteti čuvare kompleksa i dići u
zrak antene. Kada su uhvaćeni, u njihovom vozilu pronađena je zaliha
pušaka, tisuće komada streljiva i pancirne jakne. Ovaj slučaj jasno
pokazuje kako pseudonaučne tvrdnje mogu preći granicu i postati
prijetnja po opštu sigurnost.
Šta kažu naučnici?
Brojni naučnici i stručnjaci iz oblasti atmosferske fizike i elektrotehnike godinama pokušavaju rasvijetliti ove zablude. Na primjer, prof. Christopher Fallen,
fizičar koji je radio na HAARP-u, redovno putem naučnih blogova je
objašnjavao kako HAARP zapravo funkcioniše i zašto ne može imati efekat
koji mu se pripisuje. Dr David Walker
iz američkog Ministarstva odbrane javno je odbacio sve tvrdnje o
kontroli uma i vremenskih prilika, naglašavajući da je riječ isključivo o
naučnoistraživačkom projektu fokusiranom na razumijevanje gornjih
slojeva atmosfere.
HAARP,
kao visokoenergetski radio odašiljač usmjeren prema ionosferi, služi za
proučavanje sloja atmosfere koji je teško dostižan nekim drugim
metodama: previsok je za balone i letjelice, a prenizak za satelite.
Signali koje HAARP emituje omogućavaju bolje razumijevanje uticaja
Sunčevih oluja na radio-komunikacije, satelitsku navigaciju i druge
ključne tehničke sisteme.
Zaključak: nauka vs. mitovi
HAARP
ostaje tema koja spaja vrhunsku nauku i beskrajne spekulacije. Iako je
njegova svrha prvenstveno istraživanje ionosfere i poboljšanje globalnih
komunikacijskih sistema, mnogi i dalje vjeruju u teorije zavjere koje
ga okružuju. Naučne činjenice pokazuju da HAARP nema kapacitet da
izazove zemljotrese, upravlja vremenom ili utiče na ljudsku svijest, ali
to ne sprječava skeptike da u njemu vide nešto više od običnog
istraživačkog postrojenja.
Danas,
pod upravom Univerziteta Aljaske, HAARP ostaje otvoren za naučne
eksperimente, pružajući istraživačima uvid u dinamične procese u gornjim
slojevima atmosfere. Iako mitovi o tajnim vojnim operacijama možda
nikada neće nestati, sigurno je da razumijevanje ionosfere i svemirskog
vremena igra ključnu ulogu u razvoju tehnologija koje svakodnevno
koristimo, od GPS navigacije do radio-komunikacija.
Izvor: naukagovori.ba
