Premda se neki moji prijatelji ne slažu i brane ga da
je u pravu, ja ću samo reći – ovo je zaokret narativa za 180°. Ovo je i
ulizivanje establišmentu, i defetizam i kukavičko ponašanje.
Izvrtanje izvrćenih riječi
Dakle, šta li je to Bill Gates rekao?
Rekao je, u svom blogu s naslovom „Tri teške istine o klimi”
da „klimatska kriza neće uzrokovati ‘propast čovječanstva’ i pozvao je
na preusmjeravanje fokusa na ‘poboljšanje života'”. U suštini, tvrdi da
većina čovječanstva neće biti teško pogođena klimatskim promjenama (što
prosto nije tačno, naročito ako uzmemo povećanje rizika od ekstremnih
vremenskih prilika i uništavanje najproduktivnijih ekosistema), te je
napravio lažnu dihotomiju između davanje sredstava za pomaganje ljudima i
sredstava za borbu s klimatskim promjenama i smanjenje emisija.
Predsjednik
SAD Donald Trump je odmah na svojoj mreži Truth social dao svoje
tumačenje ovih Gatesovih riječi – da je Gates priznao kako su klimatske
promjene prevara.
„JA (MI!) smo upravo pobijedili u Ratu protiv
prijevare o klimatskim promjenama. Bill Gates je konačno priznao da je
bio potpuno POGREŠAN po tom pitanju,“ napisao je Trump.
U intervjuu za Axios,
Gates je rekao kako je ovo potpuna misinterpretacija njegovih riječi.
Što ne znači da su njegove riječi zaista dobre, tačne, da je njegovo
viđenje situacije jedino i da se moramo prema tome usmjeriti. To je samo
jedno od mogućih viđenja i, moramo reći – nije dobro za čovječanstvo da
mu se prikloni.
Da se razumijemo – sve što je tad napisao nije
loše. Ima dobrih stvari poput njegovog spominjanja tehnologija za izradu
čelika i cementa sa manje emisija i potrebe za podsticanjem inovacija. O
odrastu (degrowth), odnosno smanjenju potrošnje, doduše ne govori.
Govori i o tome da se broj smrti usljed ekstremnih vremenskih uslova
smanjio. Odnosno, po uzoru na Factfullnes – da nam je bolje nego ikad. I
daje sliku toga da će se čovječenstvo prilagoditi klimatskih promjenama
usljed inovacija.
Gates zaboravlja utjecaj klimatskih promjena
na ekosistem, pogotovo primarne, one najproduktivnije, kao što su šume i
koralni grebeni, a na kojima sve počiva. A nezajažljive potrebe društva
za ograničenim resursima, baš i ne idu u prilog očuvanju prirode.
Čini
se da Gates poručuje u ovom postu kako potrebe za pomaganjem ljudima ne
mogu da idu paralelno sa ulaganjima u smanjenje emisija. I kao što
rekoh, ni u primisli nema štednju i „prostiranje koliko ti je jorgan
dugačak” po principima većini mrske filozofije degrowtha, odnosno
odrasta. Koja je toliko mrska da se zaboravlja kao opcija.
Uzimanje
novca sa tasa borbe s klimatskim promjenama neće donijeti neko veliko
pobošljanje za druge fondove. Kao što uzimanje sa tasa međunarodno
pomoći kao što je USAID nije učinilo da prosječni Amerikanac živi
bolje. I da – trebamo spomenuti da sredstava, nezamislivih sredstava
ima, ali su blokirana u rukama trilijardera.
Kakve ovo veze ima s libertarijanizmom i neoliberalizmom i enigmom zvanom slobodno tržište
Bill
Gates je kroz svoju fondaciju dugo radio jedno – poklanjao je novac jer
mu je to bila vrlina kojoj je težio i to ga je činilo sretnim. Tamo
gdje je on htio, recimo za GAVI program vakcina i u borbu protiv
malarije, što je doista plemenito. Ali istovremeno su drugi bogataši
poklanjali svoj novac drugdje – u grupe koje se protive pravima žena na
tjelesnu autonomiju, abortus, u grupe koje šire antinačne stavove,
rasizam i istorijski revizionizam te konzervativne think thankove. Samo
jedan primjer toga je Koch institute.
To vam je tako u društvu u
kojem nema oporezivanja bogatih i u kojem se na slogan Tax the rich
ježe. Pa bogati daju sredstva za namjene koje njima samo odgovaraju.
Uglavnom konzervativne agende pogubne po društvo.
E sad, neko će
reć da je to što je Gates dijelio svoja sredstva tako i u te svrhe jako
plemenito. Ali nije. Ovo je entelehija randijanskog junaka i i vrline
sebičnosti, objektivističke etike. Dakle u Ayn Rand
etici – ako možemo govoriti o oksimoronu poput objektivističke etike,
kada je etika ionako subjektivna, često kulturološki uvjetovana, vi se
ne trebate žrtvovati. Žrtvovanje je izlišno, nego trebate stavljati sebe
na prvo mjesto i svoju sreću. E sad ako vas čini sretnim da se
žrtvujete, to je ok. Ali možete poklanjati svoj novac tamo gdje hoćete, u
sve ono što vi poželite ili smatrate potrebnim. Kao što su to činili
Soroš i Gates. I pri tome dobijati poreske olakšice.
Radi se o
tome da je u neoliberalnom društvu upliv države minimalan i u idealnom
društvu Ayn Rand, država postoji samo da bi zaštitila trgovinske odnose,
transakcije, i brinula o bezbjednosti. Kako to izgleda, vidimo na
promjeru nadzornog kapitalizma. Ova Ferengi doktrina sebičnosti, planetu
i čovječanstvo i jeste dovela tamo gdje smo sad.
S druge strane,
postoji mogućnost da država ima zakone koji oporezuju (pre)bogate i
distribuiraju bogatstvo čineći da je društo manje nejednako, hajmo reći
liberalni socijalno-demokratski skandinavskog modela i demokratski
socijalizam. Ovo neoliberali osporavaju, jer smatraju da se država igra s
tuđim novcem, da je to otimačina i da nikad jedan čovjek ne može znati
šta je nabolje učiniti. Oni tako vladu svode na jednog čovjeka. U
pravednijim državama, novac iz budežta se usmjerava na istraživanja, pa
nauka i tehnologija ne ovise on riskantnim venture capital ulaganjima, u
zdravstvo, školstvo, pomoć onima koji su imali manje sreće u životu, u
infrastrukturu i tako dalje i tako bliže – dakle ne samo u socijalu,
nego i u razvoj. Nije ostavljeno nekolicini bogatih da ulažu čak i u
nemoralne svrhe ili zagovaranja. I o tome bi u pravednim vladama
odlučivali ne pojedninci (niti jedan pojedinac ne zna sve) nego bi vlade
donosile informisane odluke na osnovu mišljenja stručnjaka različitih
profila i perspketiva i tako pokušala racionalno trošiti i usmjeravati
resurse (što slobodno trđište i neoliberali, libertarijanci smatraju
doslovno uvredom, bilo kakvo blaniranje blade, jer se po njima tržište
samo reguliše, jes hau no, vidimo kako to ide).
Podcjenjivanje klimatske hitnosti i sistemskih efekata
Vratimo
se na Gatesa. On u svom postu raspravlja sa slamnatim čovjekom kojeg je
sam stvorio – praktično se iz njegovog teksta može pomisliti da su
naučnici rekli kako će čovječanstvo nestati usljed klimatskih promjena
što nije tačno i onda se jadni Gates bori sa tim argumentom. To je isto
kao što su stvarali argument slamnatog čovjeka da će COVID-19 nestati
kada se vakcišemo ili da ko je vakcinisan protiv COVID-19 neće dobiti
bolest. Naučnici to nikad nisu rekli, a ja sam sama pisala kako će
COVID-19 postati još jedna bolest koja će ostati sa nama. Bit logičke
pogreške slamnatog čovjeka ilitivamga strašila jeste da vi izmislite argument koji nikad nije postojao i onda se tučete s njim.
Tako
se Gates ovdje tuče s argumentom da će ljudska vrsta nestati usljed
klimatskih promjena iako to nikad niko nije rekao. Ali ono što je rečeno
jeste da će život za mnogo miliona ljudi postati teži. Da neće biti
dovoljno vode, da će biti više razaranja, nedovoljno hrane, da će se
bolesti više širiti i da će mnogo ljudi imigrirati tamo gdje su uslovi
za život podnošljiviji ili općenito bolji.
Bill
Gates je u svom tekstu napisao da će klimatske promjene najteže
pogoditi siromašne ljude, ali da im one često neće biti najveća
prijetnja. Po njemu, mnogo veći i dugotrajniji problemi za te ljude
ostaju — siromaštvo i bolesti. „Ako se to razumije“, kaže Gates, „moguće je pametnije usmjeriti ograničene resurse tamo gdje mogu imati najveći učinak na zaštitu najugroženijih.”
Njegov
stav, međutim, prilično se razlikuje od mišljenja generalnog sekretara
Ujedinjenih nacija Antónia Guterresa. On je u razgovoru za The Guardian i južnoamerički portal Sumaúma rekao da je vrijeme da „priznamo svoj neuspjeh“ u suočavanju s klimatskom krizom.
„Istina
je da nismo uspjeli spriječiti porast temperature iznad 1,5 stepeni
Celzijusa u narednim godinama. A prelazak te granice donosi razorne
posljedice,“ rekao je Guterres, upozoravajući na moguće prelomne
tačke — poput propadanja Amazona, topljenja Grenlanda i zapadne
Antarktike, te uništenja koralnih grebena.
Smanjenje
emisija se neće desiti tek tako lako – pukim inovacijama na inovaciju i
inovacijama samo radi inovacija. Jer neke inovacije traže nove resurse,
koje gole i bose zemlje, osnosno njihovi političari – oligarsi lako
prodaju za osobni spas. Jedino riješenje je nepopularna reciklaža
resursa, uključujući po mogućnosti i reciklažu ugljičnog dioksida te
smanjenje želja i potreba, štednja – odrast. Do paljenja te
sijalice i opšte epifanije ima mnogo pure da se pojede. A jedan od
velikih donora za izgradnju Balske dvorane u Bijeloj Kući i poticanje
rušenja Istočnog krila ovog zdanja, upravo su Microsoft i Bill Gates.
Ostali su Lockheed Martin (proizvođač aviona, ali i raketa tj. oružja) ,
Amazon – Jeff Bezos, uvijek elitistički okrenut Apple i, pogodite,
svevideći nadzorni organ, Palantir, te niz privatnih donora. Kapitalisti
jedno pričaju, drugo rade, treće sanjaju. Osim Palantira i njegovih
CEOs, oni neskriveno mrze čovječanstvo i humanizam.
Naučnici su kritikovali ove stavove Billa Gatesa, kao što je slučaj u članku Guardiana.
Naslovna ilustracija je urađena pomoću alata GAI, dok je tekst 100% ljudski.
Izvor: naukagovori.ba
