Ima jedna zemlja na Balkanu u kojoj je sve moguće! Pa i da se djeca rađaju lišena osnovnog ljudskog prava – prava na identitet. U toj zemlji moguće je i sasvim je izvjesno da demokratski izabrani predstavnici vlasti ne rade u interesu građana koji su ih izabrali i koji su im ukazali povjerenje. Dobrodošli u Bosnu i Hercegovinu, zemlju dobrih ljudi i političara! Zemlju lažnih obećanja i kratke pameti! Zemlju vječitog sukoba i podjela!
Samo u ovoj zemlji moguće je da izabrani predstavnici vlasti uopšte ne znaju šta je njihov posao. Gdje su imaginarni problemi važniji od trenutnih, životnih. Od prava na identitet i prava na liječenje. Gdje je svaki pokušaj građanske borbe i inicijative vrlo lako iskoristiti za politička prepucavanja. Gdje su ljudi „ubijeni u pojam“ do te mjere da su gotovo autistični.
U ovoj zemlji građani su tužni, umorni, lišeni empatije, sa izraženim osjećajem bijesa koji ne može da kanališe ništa dobro, jer bijes rađa bijes. Mentalitet ljudi u toj zemlji odavno je na granici sociopatije, melanholija se uvukla u pore svakog pojedinca, a svijest da je promjena u njihovim rukama još malo pa je potpuno iščezla.
U zemlji gdje je sve moguće, osim normalnog života, većina građana osjeća se kao zamorče u nekom bizarnom eksperimentu koji traje već 20 godina.
U ovoj zemlji predstavnici vlasti osjećaju se kažu “kao taoci“ jer im nezadovoljni građani nisu dozvolili da izađu iz zgrade par sati!
Jedino što bi oni trebalo da osjećaju je sramota! Sramota što ne rade posao za koji su odlično plaćeni! Sramota – jer su iznevjerili svog birača, neku majku djeteta koje se rodilo bolesno, i da bi živjelo mora na operaciju u inostranstvo. Sramota – što to dijete nema uslova da bude izliječeno u svojoj zemlji. Sramota – jer je ovo 21 vijek! Sramota – jer tamo negdje daleko u civilizaciji ljudi žive životom dostojnim čovjeka, a u njihovoj i mojoj zemlji ima ljudi koji žive kao psi! U ovoj zemlji svega ima, ali srama i osjećaja odgovornosti – e toga nema! Toga smo izgleda lišeni! Doživim neviđen transfer neprijatnosti skoro svaki put kada vidim, čujem ili pročitam izjave naših predstavnika vlasti.
Zato me je sramota!
