INTRO: Ali zmija beše lukava mimo sve zveri poljske, koje stvori Gospod Bog; pa reče ženi: Je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakog drveta u vrtu? A žena reče zmiji: Mi jedemo rod sa svakog drveta u vrtu; Samo rod s onog drveta usred vrta, kazao je Bog, ne jedite i ne dirajte u nj, da ne umrete. A zmija reče ženi: Nećete vi umreti; Nego zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati šta je dobro šta li zlo. I žena videći da je rod na drvetu dobar za jelo i da ga je milina gledati i da je drvo vrlo drago radi znanja, uzabra rod s njega i okusi, pa dade i mužu svom, te i on okusi. Tada im se otvoriše oči…
Prva knjiga Mojsijeva (Postanje)
Adam: Goli smo čovječice moja!
Eva: Ja za tebe nisam čovječica. Ja sam Majkićka, majka svih politički osviještenih žena i hoću odmah, dok smo sami, da raspravimo sve što se tiče našeg odnosa i naših identiteta.
Adam: U redu, samo bez srdžbe i gnijeva?
Eva: Zato što si odmah krenuo da naređuješ, jer mizoginija nije od Boga data? To je samo pogrešna interpretacia muškaraca da bi ženama lakše vladali. To kod mene ne prolazi.
Adam: Bože, ovo je dolina suza.
Eva: Prestani cmizdriti i budi muško. Što si se prekrio lišćem, Adame moj? Da nisi Bošnjak, vjera ti je islam i govoriš bosanski, čim se tako pokrivaš od glave do pete.
Adam: Ja ne znam šta sam! Golotinje me moje stid.
Eva: Ajde što imaš problem sa identitetom, nego i sa samopouzdanjem. Kada si sada takav, šta će tek evolucija da uradi sa muškarcima 2013. godine. Nije ni čudo što će ljudi misliti da su nastali od majmuna.
Adam: A šta je to identitet?
Eva: To ti je sebstvo, jastvo ili ego, rezultat tvoje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Adam: Ali mi nemamo prošlost.
Eva: Ti si ipak Bosanac.
Adam: Kako znaš?
Eva: Pa da si Srbin, Bošnjak ili Hrvat imao bi već istoriju staru 1000 godina.
Adam: Ali svijet ne postoji toliko dugo.
Eva: Naravno da ne postoji ali u nacionalnim mitovima je sve moguće.
Bog: Šta to učiniste?!
Adam: Ništa, ništa!
Eva: Šta ništa?! Pojeli smo po jabuku.
Bog: A zašto to učiniste kada vam rekoh da to ne činite?
Eva: Feministkinje biraju kada će kuvati, a jabuka je inače odličan antioksidans i ne goje.
Bog: Zašto umjesto vas dvoje ne napravih Sejdića i Fincija? Zašto?
Eva: Opusti se Bože, niko nije savršen. Ta dvojica bi samo zakomplikovala slovo Dejtonskog spotrazum
Bog: Šta je Dejtonski sporazum?
Adam: Priča se da to liči na 10 tvojih zapovjesti, ali je original izgubljen.
Bog: Sada ste smrtni!
Eva: Pa šta, bolje misliti svojom glavom i umrijeti kao čovjek, nego živjeti vječno pod tvojom diktatorom.
Bog: Više niste u raju, znaš li to čovječice Evo?
Eva: Ja nisam čovječica, ja sam žena i molim te da kada govoriš da budeš rodno osjetljiv. I ja vrlo dobro znam gdje smo – u Bosni i Hercegovini.
Bog: Kako znaš?
Eva: Pa Adama ima krizu identiteta, ne zna koje i šta je.
Bog: Za mene on je samo čovjek.
Eva: Ma znam ja to, ali taj građanski koncept se u Bosni i Hercegovini neće pikati. Tamo je važnije da li je neko Bošnjak, Srbin, Hrvat ili Bosanac.
Bog: Zbog čega je to važno ženo?
Eva: Pa zbog konstitutivnosti i popisa. Eto vidiš Bože da nije teško koristiti rodno senzitivan riječnik.
Bog: Šta je to konstitutivnost i kakvog popisa?
Adam: Konstitutivno znači neravnoprvno, mada to meni nije jasno jer od moga mesa svi ljudi postaše.
Bog: Kakvo meso Adame, od blata sam te napravio….
Eva: Popis će se desiti 2013. godine i tada će biti veoma važno koliko ima Adama, a koliko Adema.
Bog: Znao sam da se đavo krije u detaljima i da je šest dana malo da se napravi nešto dobro.

