Može li
Arapsko proljeće zaista da se desi na Baklanu? Da li je to realna mogućnost ili
samo još jedna politička igra?
Svima je
poznato da je ekonomska situacija na Balkanu veoma loša. Vladavina prava još
uvijek ne funkcioniše onako kako bi trebala. Narod je nezadovoljan tranzicijom
koja se u posljednje dvije decenije odvija iz socijalizma u kapitalizam. Svake
naredne godine ljudi žive teže nego one prethodne. Sa druge strane „tajkuni“
postaju sve bogatiji. A političari ne rade ništa po tom pitanju. Ovo je percepcija običnih ljudi koja je veoma blizu
i istine.
Protesti u
Sloveniji pokazuju da ljudi ne vjeruju političarima. Oni misle da nema stvarne
razlike između vladajući i opozicionih partija. Političari su im lagali svo ovo
vrijeme. Veoma je opasno kada ljudi izgube vjeru, ne u političare, nego u
politički sistem, institucije i procedure demokratije, kao i u zakon. Takvo
stanje ne donosi prosperitet, nego nasilje i anarhiju. A ni to nije rješenje,
takođe.
Ja vjerujem
da političari i građani moraju da shvate da su svi oni zajedno odgovorni
za ostvarivanje zajedničkih interesa.
Političari nemaju pravo da umanjuju svoju odgovornost. Oni su izbore „osvojili“
na osnovu datih obećanja. Oni moraju da urade svoj posao kako bi stvorili bolje
okruženje gdje svako ima mogućnost „da ganja svoju sreću“. Oni nemaju pravu da
optuže građane za nacionalnu izdaju samo zato što nisu zadovoljni njihovim
radom. To nije demokratnija, to nije ni vladavina prava.
Sa druge
strane narod bira svoju vladu. Oni moraju preuzeti odgovornost za svoje izbore.
Oni imaju pravo jedino da mijenjaju vladu na demokratskim izbornim procesima,
ne na ulici. „Ulična demokratija“ takođe nije demokratija, ni vladavina prava.
Pogledajmo šta predstavlja okvir za dijalog između političara i naroda na Balkanu. O čemu
oni govore? Šta je tema razgovora? Da li oni govore o načinima jačanja
vladavine prava? Da li govore o stabilnosti institucija? Ili govore o slobodnom
tržištu?
Odgovor je
jasan: Ne, oni ne pričaju o tome. Naprotiv, oni su veoma daleko od tih tema.
Istina je da balkanski narodi sa svojim političarima pričaju o iluzijama. I
zbog toga je glavna karakteristika našeg društva iluzija. Oni govore o „jednakoj
rasporedjeli“ opšteg dobra. Oni pričaju bajke o tome kako političari trebaju
svačiji život da učine odličnim. Kako bi vlada trebala da ljudima da novac i
učini ih kraljevima. I znate šta? Političari zaista obećavaju ovakve „nebuloze“.
I dalje
niko ne želi da presječe iluzije. Ljudi i dalje žele političare koji daju
nerealna obećanja. Političari i dalje misle da vlada može i da treba da radi
posao za koji nije sposobna. I zbog toga je situacija ozbiljna: obje strane
nisu normlane. Obje zaboravljaju stvarnost. I ako se ovo ludilo nastavi, to
može dovesti do velikih neugodnosti i to vrlo brzo.
Ja smatram
da bi svi trebali da preispitamo svoje vrijednosti i pozicije. Nova tema je
nužna. Iluzije ne smiju biti više naš put. Moramo odbaciti ideje i strategije
koje su dokazano loše.
Neophodno
je da se izabere vlada koja razumije da je njen posao izgradnja institcuija, a
ne da sanjari. Mi trebamo vladu koja omogućuje vladavinu prava i pruža sigurnost
građanima i njihovoj imovini. I to je to. To je sasvim dovoljno. Pustite vladu
da urade ove stvari. Sve ostalo treba da građani sami urade. Oni moraju da
preuzmu svoj dio odgovornosti. Njima treba dobro okruženje, ne vodič od strane
vlade.
Ovo bi
trebalo da bude u centru pažnje javnog mnjenja. Ako počnemo da pričamo o tome,
onda ćemo biti sposobni da stvorimo stvarne promjene. Sve ostalo je samo još
jedna iluzija.
(www.balkaninside.com/Frotnal)
