Ove zemlje uključene u istraživanje čine 94% globalne vojne potrošnje
u 2011, što čini iznos od 1,6
biliona dolara. Zemlje
su ocjenjivane ocjenama u rasponu od A, što označava “veoma mali rizik“, do F –
„kritičan rizik“, na osnovu detaljne analize kroz 77 indikatora koji pokrivaju
pet ključnih područja u sektoru odbrane: politike, finansije, osoblje,
operacije i nabavke.
Generalni nalazi prvog indeksa koji mjeri napore
vlade za sprečavanje korupcije u sektoru odbrane ukazuju na to da 70% zemalja
ostavljaju prostor za gubitke i sigurnosne prijetnje jer nemaju mehanizme za
prevenciju korupcije u sektoru odbrane. Zemlje sa slabim mehanizmima kontrole
uključuju dvije trećine najvećih uvoznika oružja i polovinu najvećih izvoznika
u svijetu. Njemačka i Australija su
jedine zemlje sa jakim antikorupcijskim mehanizmima, koji uključuju snažan
parlamentarni nadzor, stroge standarde za kompanije u sektoru odbrane, i
odgovorne obavještajne službe. S druge strane, devet zemalja – Alžir, Angola,
Kamerun, Kongo, Egipat, Eritreja, Libija, Sirija i Jemen – pokazuju kritični
rizik u nedostatku osnovnih mehanizama kontrole i odgovornosti. U prilogi 1. se
nalazi i generalni pregled ocjena za sve zemlje uključene u istraživanje.
Bosna i Hercegovina je označena ocjenom D, što podrazumijeva visok
rizik. U odnosu na političke rizike, iako postoje propisi za formalnu kontrolu
politika odbrane i sigurnosti, nema transparentnosti u procesu donošenja
odluka, dok u isto vrijeme nedostaje efikasnost nadzora nad budžetom odbrane.
Kada su u pitanju finansijski
rizici, kontrola nad raspodjelom imovine se tek treba uspostaviti, dok u
isto vrijeme medijski izvještaji ukazuju na slučajeve nelegalne prodaje imovine
i oružja. Procenat budžeta odbrane i sigurnosti koji se raspodjeljuje na „tajne
stavke“ nije dostupan javnosti, iako se izvještaji o reviziji dostavljaju
parlamentu Kada je riječ o osoblju,
ne postoje zakoni koji bi zaštitili zviždače i olakšali prijavljivanje
nepravilnosti. Iako postoji formalni sistem za imenovanja i unapređenja
osoblja, identifikovane su nepravilnosti u praksi. S druge strane, po pitanju operacionih rizika, iako korupcija nije
prepoznata kao strateško pitanje u vojnoj doktrini, osoblje je podvrgnuto
obukama o pitanjima korupcije, između ostalog i korupcije u procesu nabavki. U
oblasti nabavki, zakonskom okviru
nedostaju mehanizmi nadzora. Ponuđači nisu podvrgnuti posebnim zahtjevima za pridržavanjem
odredbi zakona i kodeksa i nedostaju sankcije za dosluh između ponuđača.
Transparency International poziva vlasti da ovaj
tradicionalno tajnovit sektor, koji uključuje velike javne ugovore, učine
otvorenijim za javnost. Institucije odbrane bi trebalo da povećaju pristup
informacijama o budžetima i nabavkama, dok bi zakonodavci trebalo da imaju jaču
kontrolu i nadzor nad ovim sektorom, kao i volju za sprečavanjem korupcije.
(Frotnal)
