– Bog će dati, ostaću ovdje – rekla je
tom prilikom geolozima koji su ih povremeno posjećivali i koji su joj pomogli
da sahrani starca.
I zaista je to i učinila. Danas, nakon
25 godina, Agafja se već bliži sedamdesetoj godini i još živi potpuno sama u
tajgi, piše u tekstu objavljenom na sajtu čuvenog Instituta Smitsonijan.
U izolaciji u kojoj su živjeli,
Likovima je promaklo da se u međuvremenu odigrao Drugi svjetski rat, ali na
dostignuća savremenog svijeta, kada su im predstavljena, nisu reagovali sa pretjeranim
čuđenjem. Odbijali su da povjeruju, doduše, da je čovjek stupio na Mjesec, ali
ideja o satelitima im je bila bliska, jer su već i sami uočili “zvijezde koje
se brzo kreću”. Karp Likov, otac porodice, zaključio je da su “ljudi nešto
izmislili i šalju na nebo vatre koje mnogo liče na zvijezde”.
Agafijina porodica pripadala je
fundamentalističkoj pravoslavnoj sekti starovjeraca, koja je u 17. vijeku
odbila da prihvati reformu crkve i svaki napredak i otada je neprestano
izložena progonima.
Zbog toga su se povlačili u udaljene
krajeve. Represija se pod Boljševicima pojačala, tako da više ni u zabačenim
selima nisu bili bezbjedni. Kada mu je 1936. ubijen brat koji je s njim radio u
polju, Karp Likov je okupio porodicu i povukao se duboko u šumu. Sa njim su
bili supruga Akulina, sin Savin (9) i ćerka Natalija (2).
Porodica je sa sobom ponijela nešto sjemenja
i osnovnog pokućstva. U tajgi su izgradili primitivnu drvenu kolibu i tu se
rodilo još dvoje djece – Dmitrij (1940) i Agafja (1943), koji do 1978. nisu vidjeli
osobu koji ne pripada njihovoj porodici.
O spoljnom svijetu su znali samo iz
priča roditelja, a glavna zabava porodice satojala se u tome što su jedni
drugima prepričavali svoje snove. U vrijeme kada su uspostavili kontakt sa
spoljnim svijetom, Likovi su već bili ostali bez majke Akuline, preminule 1961,
a brzo poslije prvog kontakta sa strancima na onaj svijet su otišla još tri
člana podrodice – Savin, Natalija i Dimitrij.
Smrt prvo dvoje se ne može pripisati
kontaktu sa strancima, budući da su preminuli od otkazivanja bubrega, vjerovatno
izazvanog jednoličnom ishranom, ali Dimitrija je pokosila upala pluća, možda
izazvana virusom pokupljenim od došljaka.
Prilikom prvog kontakta naučnici su
Likovim ponudili hljeb, džem, keks, i druge namirnice, ali ovi su uglavnom sve
to plašljivo odbijali, odgovarajući da im je “to zabranjeno”. Jedini dar koji
su prihvatili bila je so.
Na pitanje da li su ikad jeli hljeb,
otac je odgovorio da on jeste, ali da njegova djeca nisu. Hrana im se sastojala
uglavnom od krompira pomiješanog s mljevenom raži i konopljinim sjemenom, uz
sezonski dodatak divljih bobica, trava, korijenja i mladih izdanaka drveća. U
blizini kolibe protiče bistar potok, tako da je pitke vode bilo u izobilju, a
povremeno su u zamke hvatali i životinje, u čemu se naročito izvještio
Dimitrij.
Bez obzira na sve to, stalno su živjeli
na ivici gladi, naočito ako su zime bile jake, ili ako bi im rani mraz uništio
i tako oskudnu letinu.
Od kako je 1988. sahranila oca, Agafja
već 25 godian živi potpuno sama u divljini
Sa sobom su ponijeli preslicu i
primitivni razboj, tako da su od konoplje koju su gajili izrađivali odjeću.
Ostale predmete za domaćinstvo, jer su im se oni prvobitno doneseni istrošili,
izrađivali su od drveta i brezove kore, od koje su pleli i primitivne opanke.
Ovi materijali, međutim, ne podnose
kontakt sa vatrom, a nisu imali načina da zamijene propale metalne predmete,
tako da su imali priličnih teškošća oko pripremanja hrane.
Surova ljepota nepristuapčnih predela
u kojima je porodica Likov sebi stvorila dom preko 250 kilomatara udaljen od
svakog ljudskog staništa.
Uprkos svemu tome, članovi neobične
podrodice pokazali su neobičnu dovitljivost u obezbjeđivanju osnovih uslova za
život oskudnim sredstvima koja su im stajala na raspolaganju. Bili su inteligentni,
mada su govorili starinskim i teško razumljivim jezikom.
Mladi su iz priča roditelja znali da
postoje gradovi, visoke zgrade i druge zemlje osim Rusije, a majka ih je
naučila da čitaju i pišu uz pomoć molitvenika i Biblije, jedinih knjiga koje su
posjedovali.
(Blic/Frontal)
