pripremila:Sanela Klarić, predsjednica Udruženja “Savjet za zelenu gradnju”
Krivica za ovaj brutalni prekid trgovanja leži isključivo na
BiH donosiocima odluka i njihovom nepopustljivom otporu za koordiniranje
politika u sektoru poljoprivrede na državnom nivou.
Da bi izvozila u EU, BiH
treba efektivne standarde i režim certificiranja za poljoprivrednu proizvodnju.
BiH nema navedeno jer ne postoji državno
ministarstvo poljoprivrede. Umjesto
toga, poljoprivreda je ostavljena u nadležnost BiH entitetima: Federaciji BiH i
Republici Srpskoj. Uspostava ministarstva je postalo jedno od najspornijih pitanja
na put BiH ka pristupanju EU; a isto
tako, potencijalno je jedno od najjednostavijih pitanja da se adresira. Zahtjevi za ulazak u EU, acquies,
podrazumijevaju jednu tačku za koordinaciju poljoprivrednih politika. Ovo se
zahtjeva od svih zamalja članica i zemalja kandidatkinja uključujući i one sa
najsloženijim federalnim strukturama. Uspostava državnih struktura je žrtva BiH
fragmentiranih postratnih struktura i
njima se protivi vlada Republike Srpske. Dok Federacija BiH i Brčko Distrikt
podržavaju razvoj potrebnih državnih struktura, Republika Srpska smatra da to
krši ustavi. Medjutim, BiH ustav je veoma jasan i dozvoljava uspostavu dodatnih
državnih funkcija tamo gdje su one
potrebne kako bi se osiguralo adekvatno funkcionisanje države. Upostva
Ministarstva odbrane BiH je glavni primjer za to.
Nedavno istraživanje koje je uradio
Green Council, BiH organizacija civilnog društva, je pokazalo da ministarstvo
poljoprivrede sa jasno definisanim nadležnostima je najefikasniji put da se
uradi traženi posao. Istraživanje je takođe otkrilo da je finansijski uticaj
paralize na BiH farmere veći od 325
miliona evra godišnje, djelomično zbog izgubljenog hrvatskog tržišta ali i djelomično zbog toga što BiH nije sposobna
da počne povlačiti predpristupne fondove za farmere. Zapravo, ukupani gubitak za ruralnu BiH je
mnogo veći zbog političke stagnacije koja je kreirala negativno okruženje za
investiranje.
Iznenadjujuće, suočena sa ovim gubicima,
EU je postala manje zahtjevnijom što je evidentno kroz ublažavanje jezika koji
je korišten u Izvještajima o napretku zadnjih godina. Od 2005 – 2010. godine
izvještaji eksplicitno preporučuju uspostavu državnog ministarstva
poljoprivrede; ovo je u 2011. i 2012.godini znatno nedostajalo. Dodatno, čini
se da su neka udruženja gradjana postala politizovana i čak podređena
imperativima političkih partija, i posljedično uplašeni da javno iznose poruke
koje inače privatno iznose.
Politička kratkovidnost je zasjenila BiH
jaki poljoprivredni potencijal. BiH frameri bi mogli postati prosperitetni ali i najsvijetliji primjeri mogu nestati dok BiH političari postignu sporazum.
Zaključak – da ministarstvo poljoprivrede bi bilo najefektivniji način jačanja
ovog sektora – proteže se mnogo dalje nego što su BiH donosioci odluka mogli i
naznačiti.
Najveća nada BiH za napredak mogla bi
biti pozitivna i odlučna kampanja građana i privrednika. U zadnjih nekoliko
mjeseci, BiH građani su na ulice
iznijeli gnjev i ljutnju zbog borbe koju
su vodile političke frakcije i lokalne vlade oko dodjeljivanja matičnih
brojeva – borbe koja je koštala
najmanje život jednog djeteta i zakomplicirala život hiljadu drugih BiH
gradjana. Možda samo nešto poput duha
protesta oko matičnih brojeva koji su ujedinili grupe prelazeći etničke i
teritorijalne granice, može osigurati neophodni pritisak na beskrompomisne
političke elite da stvore okruženje u kojem BiH ruralne zajednice i
poljoprivredni sektor može preokrenuti decenije nazadovanja. To, i pritisak
od EU.
(Tekst objavljen na European Voice)
