Izvor:Glas Srpske
Kažu da ima još mnogo onih koji su i stariji i koje više niko i ne broji. Niko ne može da se oženi jer u Bočcu skoro da nema djevojaka. Svi se slažu da su svadbe u ovom selu veoma rijetke i da se mnoga ognjišta polako gase.
Ljubitelj krajiške pjesme, često viđen gost na zborovima neženja Neđo Popović (30) kaže da je još mlad da bi stao na ludi kamen.
Još sam mlad, sve u svoje vrijeme. Oženiću se jednog dana – rekao je kroz šalu Popović, navodeći da je jedan od najvećih razloga što se do sada nije oženio nezaposlenost i nemaština.
Jedan od stotinu neženja, pedesetogodišnji Dušan Kesić kaže da je trebalo da se oženi prije rata, ali sve je stalo.
Ne znam šta da kažem, nekad se pitam da li je problem u meni. Volio bih da nađem ženu koja bi se udala, ali malo koja hoće. Ima jedna koja mi se sviđa, ali problem je to što nije iz našeg sela – rekao je Kesić.
Tomislav Banović (40) kaže da se, osim toga što ga je omeo rat, on i razočarao u ljubav.
Razočaran sam u ljubav. Prevarila me prva djevojka, tako da drugu nisam želio ni da tražim. Mada, kad bi sad naišla neka djevojka koja bi se udala, normalno da bih se oženio. Živim od poljoprivrede i treba mi neko za društvo – priča Banović. Takođe neoženjen momak Zoran J. kaže da su jedan od razloga samovanja, između ostalog, i veliki prohtjevi djevojaka.
Današnje djevojke traže nemoguće. Svaka od njih bi željela da živi i radi u gradu, da ima redovna i dobra primanja i da ne obrađuje zemlju – priča Zoran J. i dodaje da je u mladosti bio pomalo probirljiv, što ga je i koštalo u životu.
U mlađim godinama sam bio zahtjevniji kad je u pitanju izbor djevojaka, ali kako su godine odmicale i ja sam popuštao. Tržim djevojku koja ima dobru dušu i koja će me poštovati – dodao je Zoran J.
U školi sve manje đaka
Prema njihovim riječima, iz dana u dan broj neženja se povećava, što nije slučaj sa đacima. U ovoj godini u prvi razred osnovne škole upisan je samo jedan prvačić, zbog čega su mještani zabrinuti, jer kako je krenulo, ovo selo bi moglo ostati bez ijednog đaka.
