Nakon što je svom partijskom kolegi Staljinu okrenuo leđa, Tito je u aerodrom Željava uložio oko četiri milijarde američkih dolara kako bi se osigurao od eventualnih napada SSSR-a.
Iznenadni udari
Po struci diplomirani inžinjer za radarski sistem i potpukovnik avijacije u zrakoplovnoj službi Ivan Prša kaže da je to vojno zdanje izgledalo impozantno 1968. godine, kada je zvanično otvoreno.
– Bio je to najjači vojni aerodrom po infrastrukturi u cijeloj Jugoslaviji. Unutra je bila smještena jedna avijacijska brigada sa 60 aviona i više od 3.000 ljudi, od čega je bilo samo oko 500 oficira, oko 900 podoficira i oko 2.000 vojnika. Imao je kapacitet opsluživanja tri aviobrigade u slučaju potrebe, a bio je idealan štit od iznenadnih udara – priča Prša i dodaje da je to bio najstrožije čuvan vojni objekt u bivšoj državi.
Tadašnja vojska Jugoslavije 17. maja 1992. minirala je aerodrom sa 56 tona eksploziva i time ga u potpunosti onesposobila, a zub vremena učinio je da njegova unutrašnjost u potpunosti propadne. Premijer USK Hamdija Lipovača 2011. godine je najavljivao mogućnost da se na ovoj lokaciji napravi savremeni kargo aerodrom. No, visina i isplativost investicije diktiraju tok realizacije projekta, pa upućeni kažu da je takvo što neisplativo, dok za neku vrstu muzejskog turizma unutrašnjost aerodroma nije sigurna.
Vodeći zagađivači
– U tunelima ima veoma opasnih toksičnih spojeva nastalih u požaru nakon miniranja. Zbog toga su oni, dok ne budu dekontaminirani, neupotrebljivi za bilo kakve aktivnosti. Pogranična zona, u kojoj se nalazi aerodrom, veliki je rezervoar pitkih izvora vode Klokota, Privilice i Žegara kao vodovoda grada Bihaća, ali i Smiljanovca koji snabdijeva Ripač. Bivši aerodrom bio je jedan od većih zagađivača podzemnih voda koje dotječu iz Like, tako da je za Bihać i USK bolje da nikada ne proradi – kaže inspektor na GP Izačić Hazim Alagić, koji se bavi i aviojedriličarstvom, a u JNA je imao zvanje padobranca.
Preskup projekt
Bihać i Krajina, kada bi se udružili s Korjenicom i Gospićem, nemaju dovoljan kapacitet letova da bi održali takav jedan aerodrom, što državu ne ostavlja u dilemi da je pokretanje obnove Željave utopija i promašena investicija, smatra Ivan Prša.
– Bilo je govora da to bude aerodrom za teretne avione i da projekt bude ponuđen potencijalnim stranim investitorima, ali i sama izrada projekta je preskupa, a investitori ne žele ulagati dok ne vide isplativost – pojašnjava Prša.
izvor: Avaz
