U godinama prije izbajanja Velikog rata, sa velikom političkom
zrelošću Pupin je pisao o ambicijama Austrougarske monarhije i
upozoravao. Aleksandra Ninković Tašić, potpredsednica
Obrazovno-istraživačkog društva "Mihajlo Pupin", za Jutarnji program
RTS-a kaže da su njegovi članci bili veoma zapaženi.
"Kada
je Gavrilo Princip izvršio atentat, prva osoba koja se oglasila o tom
pitanju, bio je Mihajlo Pupin. Nevjerovatno je sa kojom zrelošću i
potrebom da zaštiti srpski narod, on govori."
Jedan od Pupinovh članaka u Njujork tajmsu (Vlasništvo Obrazovno-istraživačkog društva "Mihajlo Pupin")
Mihajlo
Idvorski Pupin rođen je 9. oktobra 1858. godine u selu Idvor u Banatu.
Kao dvadesetogodišnji mladić odlazi u Ameriku. Radeći teške fizičke
poslove uspeva da završi studije na prestižnom Univerzitetu
"Kolumbija". Za izuzetna otkrića u oblasti telekomunikacije dobio je
brojna priznanja, kao i Pulicerovu nagradu za autobiografsko delo "Od
pašnjaka do naučenjaka". Bio je počasni konzul Kraljevine Srbije u SAD
1912–1920.
Sa takvim stavom i misijom Pupin je
stekao veliki broj neprijatelja. O tome svedoči i tzv. "Dosije Pupin",
koji FBI čuva u svojoj arhivi. Izvještaji govore o kretanju, aktivnostima
i poteškoćama koje je Pupin imao.
"Bio je neustrašiv i hrabar.
Zaista, kada vidite da je jedan Konstantin Dumba, ambasador
Austrougarske, slao redovnu dokumentaciju institucijama američke države,
a ona se danas čuva u toj arhivi FBI-ja, vidite da je to što je Mihajlo
Pupin radio bilo opasno i po život", objašnjava Aleksandra Ninković.
Uprkos svemu, Pupin je nastavio da lobira, da prikuplja pomoć od Amerikanaca i da i sam, kao bogat čovjek, pomaže Srbiji.
"Kada
je Srbija htela da traži kredit za naoružanje, nije imala dovoljno
snage da založi sebe da bi dobila taj novac, nastupio je Pupin, kao
jedna od najbogatijih ličnosti Amerike, i rekao: "Ja ću da založim sve što imam da se pomogne Srbiji." Kada su ga upozorili da će najvjerovatnije sve izgubiti, rekao je: "Ako propadne Srbija, nek propadnem i ja", dodaje Ninković Tašić.
Riječima "Učini to, brate moj, i pokaži da si čelik Srbin, a Bog će ti stostruko nadoknaditi", inspirisao je i pokretao čak i siromašne Srbe doseljenike da i oni pomognu svom narodu.
Pupinovi vatreni govori uticali su i na 20.000 američkih dobrovoljaca koje je poslao da se bore za Srbiju.
"Mihajlo
Pupin je u svojoj organizaciji poslao dvadeset pet najboljih
studenata Univerziteta ‘Kolumbija’ na Solunski front. Naravno, ne na
prvu liniju fronta da se bore, već na drugu, da brinu o ranjenicima, ali
i o ratnoj siročadi. Nije ih poslao same, mnogi profesori su krenuli sa
njima. Poslao je i potpuno opremljene mobilne bolnice, humanitarnu
pomoć, lijekove, medicinske elemente o kojima Srbija nije tada mogla ni da
sanja."
Pupin u Nasi
U
isto vreme Pupin je činio i mnogo toga za Ameriku, zbog čega je bio
posebno omiljen u najvišim krugovima. To ga je štitilo od brojnih
neprijatelja.
"Učestvovao je u stvaranju velikih institucija
– kao što je Nasa, a trebalo je da nađu rješenje za mnoga naučna pitanja u
ratu. Bio je član tajne komisije i dobio posebnu pohvalu američkog
predsjednika za svoje učešće, upravo u otkrivanju ultrazvučnih signala i
sonara podmornica. To je opredijelilo Ameriku da 1917. uđe u rat."
Zahvaljujući
njegovom prijateljstvu sa tadašnjim američkim predsjednikom
Vudroom Vilsonom, 1918. se, u čast Srbije, na Bijeloj kući vijorila srpska
zastava. To prijateljstvo, kao i Pupinov ugled, uticali su i na
iscrtavanje granica u korist Kraljevine Jugoslavije na mirovnoj
konferenciji u Parizu 1919.
"Banat, Bled, dijelovi Istre, mnogi
delovi koji spadaju u državne granice drugih zemalja, ne bi se tu
nalazili da nije bilo doprinosa Mihajla Pupina", zaključuje Aleksandra
Ninković Tašić.
Do kraja života Pupin je nastavio da pomaže svoj
narod. Ulagao je u institucije, udruženja, organizovao fondove za
talente. Preminuo je 12. marta 1935. u Njujorku.
izvor: RTS
