Između Duška Trifunovića i publike, baš kao u jednoj od njegovih pjesama (odnosno "Bijelog dugmeta") "ima neka tajna veza".
Preminuo je u Novom Sadu, gdje je živio teškim izbjegličkim životom, i sahranjen je, prema vlastitoj želji, u Sremskim Karlovcima. Sahrana je okupila mnoštvo nezapamćeno u toj istorijskoj varošici.
Pop i rok muzičari sa prostora bivše Jugoslavije komponovali su muziku na osnovu niza Trifunovićevih pjesama. Smatra se da je komponovano i snimljeno oko 300 njegovih pjesama. Antologijske su, u izvođenju "Bijelog dugmeta" pjesme "Šta bi dao da si na mom mjestu", "Pristao sam, biću sve što hoće", "Glavo luda"… Niz takođe velikih pjesama napisao je za Indekse, Nedu Ukraden, Zdravka Čolića, Arsena Dedića, Željka Joksimovića.
Trifunović je autor dvadesetak zbirki poezije, među kojima su "Zlatni kuršum", "Pobednički krug", "Šarena laža", "Slobodni pad", "Jetke pripovetke", "Tumač tiranije", "Bukvalno tako", "Poezija", "Šok soba", četiri romana: "Gola seča", "Kazneni prostor", "Anđel do anđela", "Davno i daleko", i više dramskih tekstova.
Rođen je u Sijekovcu kod Bosanskog Broda, 1933. godine. U Sarajevo je došao četvrt veka kasnije, sa zanatom bravara.
Studirao je uz rad. Prvu zbirku "Zlatni kuršum" objavio je 1958. godine. Na Televiziji Sarajevo je bio zapažen kao autor kultnih, emisija "Šta djeca znaju o zavičaju".
Kada je izbio rat u BiH prešao je u Novi Sad gde je od 1992. godine sarađivao na TV Novi Sad.
U tom gradu nagrađen je Brankovom nagradom tri decenije ranije 1960. godine, a u vrijeme dok je u Novom Sadu živio teškim izbjegličkim životom dobio je Nagradu "Iskre kulture Vojvodine".
U gradu gdje je najviše stvarao bio je dobitnik "Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva". Pripala mu je i Savezna nagrada za brigu o djeci.
Bitnija od svih nagrada jeste činjenica da se njegove nezaboravne pjesme neprestano izvode kao nesumnjivo svjedočanstvo "tajne veze" Duška Trifunovicća i publike.
izvor: Tanjug
