Razmišljao sam o tome šta da obučem za svoj 21. rođendan. Htio sam nešto do tada neviđeno, bar kod nas. Gledao sam na internetu zanimljive detalje i, između ostalog, vidio slične mašne čija je cijena bila prevelika. Trebalo je izdvojiti oko 80 evra, a kako je moj otac imao iskustvo sa obradom drveta, dogovorili smo se da ja nacrtam kakvu mašnu želim, a da je on napravi – započinje priču Nemanja za Novaenergija.net.
Mašne pravi od drveta, najčešće orahovog, ali i jasenovog i trešnjinog. Zanimalo nas je koliko se njegov način rada sada, posle dvije godine, razlikuje od njegovih početaka.
Puno toga sam naučio. Iako dvije godine ne djeluju kao dug period, ipak je dosta vremena prošlo i puno toga sam u međuvremenu prošao i naučio. Materijal od koga izrađujem mašne je isti, ali sada i recikliram drvo, nabavio sam nove mašine, usavršio proizvodnju, radim svaki dan…
Crtanje skica, sečenje drveta, povezivanje, lijepljenje, tračice, elastične vrpce… Ovo su samo neki od koraka koje Nemanja mora da prođe kako bi došao do finalnog proizvoda. Otkako je posao počeo da se razvija sve češće mu je potrebna i pomoć saradnika, a značaj jedne osobe posebno ističe.
Najveća pomoć mi je otac koji je moj vjerni saradnik i bez koga, kao što sam rekao, verovatno ne bih ni počeo da se bavim ovim poslom. Do sada je iz naše firme izašlo skoro 5.000 mašni – naglašava Nemanja.
Dnevno radi veoma mnogo. Kada nije na putu, slika, fotografiše, smišlja nove planove… Tokom ove dvije godine sarađivao sam sa pojedincima, pravio mašne za hotele, restorane, modne događaje, ali i za velike kompanije koje posluju u Srbiji.
Od prije nekoliko mjeseci svoje komade prodaje i u Njujorku. U planu su i neki drugi svjetski centri, ali o tome ćemo pisati u periodu koji je pred nama.
Ništa se nije desilo preko noći. Društvene mreže, najviše Fejsbuk i Instagram, pomogle su mi u reklamiranju.
Pored mašni, od nedavno izrađuje i drvene tregere. Njegove proizvode više kupuju žene, ali za svoje jače polovine, a posebno se raduje kada pravi modele koje nose djeca.
Komade izrađujem zavisno od dogovora sa klijentom. Nekada oni tačno znaju šta žele, nekada meni ostave da odlučim šta je i kako najbolje, ali uvijek se nađe neko rješenje. I uvijek dobro na zadovoljstvo svih – dodaje uz osmjeh ovaj mladi dizajner.
Iako sarađuje sa mnogim svjetskim firmama, o odlasku iz zemlje ne razmišlja. Novac mu nije presudan jer su mu porodica i nematerijalne vrijednosti daleko važnije. Nemanja planira da nastavi i da se bavi svojom strukom, a to je medicina.
Volim i dizajniranje i medicinu. Daću sve od sebe da nastavim da se paralelno razvijam na oba polja.
A gdje je posao tu su uvijek i planovi.
Uvijek planiram šta i kako dalje. Ideja je da i dalje unapređujem svoju proizvodnju, širim tržište… Uživam u poznanstvima koje mi je ovaj posao donio i vjerujem da su samo rad, rad i rad potrebni za uspjeh. Sve ostalo će doći samo od sebe. Možda će zvučati neskromno, ali ja sam prezadovoljan.
Njegove mašne ponijele su mnoge poznate ličnsoti, ali mnogo se više raduje kada recimo otac i sin ili čitava porodica ponesu njegove komade.
Volio bih da recimo neko od holivudskih glumaca ponese moje modele. Zašto da ne – završava Nemanja uz osmjeh.
Autor: Dušica Atić-Rasić
