FRONTAL: U decembru 2017. godine ste imali promociju prevoda knjige Teodora Hercla „Jevrejska država“ sa njemačkog na srpski jezik, u Jevrejskom kulturnog centru „Arie Livne“. Šta Vas je podstaklo da prevedete takvu jednu knjigu?
BARAŠIN: Do same knjige sam došao kada sam se upoznao sa studentima iz Izraela (koje poslije tog našeg razgovora više nikad nisam vidio). Malo smo razgovarali o nastanku Izraela i cionističkog pokreta. Kupio sam tu knjigu, pročitao, i svidjela mi se. Pomislio sam da bi nama danas mogla biti korisna, iz više razloga. Malo sam istražio o Herclu, vidio da ne postoji na srpskom i odlučio da je prevedem. No, da je bilo samo do mene taj prevod ne bi tako skoro ugledao svjetlost dana, i zbog toga sam zahvalan generalnom konzulu Srbije u Banjaluci, Vladimiru Nikoliću koji me je podržao na svaki mogući način, a i g. Livneu, s kojim me je konzul spojio.
FRONTAL: Naišli ste na odlične reakcije, pohvale i veliku podršku jevrejske zajednice. Dobili ste i nagradu direktora Jevrejskog centra u Banjaluci za zalaganje u promovisanju jevrejske kulture i istorije. Kako je reagovao Beč, vaši prijatelji, profesori?
BARAŠIN: U svakom slučaju kod kuće su bile bolje reakcije. Što se tiče mojih prijatelja, podržali su me u tom naumu, mada baš i nisam želio da širim glas o tome. Dosta mladih ljudi koji su saznali za taj poduhvat nisu mogli prestati da se čude. Ja ne znam zbog čega, vjerovatno jer takve stvari danas možda nisu moderne. Ipak su ovo druga vremena u odnosu na nekad, kad je svako ko je poznavao strani jezik na neki način pokušavao da doprinese. Tačno je da sam dobio nagradu i zahvalnicu, ali da vam budem iskren, najveća nagrada i meni, a i ljudima koje ta tema zanima jeste to što ta knjiga danas postoji i na srpskom jeziku. Znate kako, studiranje na pravnom fakultetu u Beču je nekako čudno ustrojeno, vjerovatno zbog ogromnog broja studenata, nekako je instrumentalizovano, zato ne postoji takav odnos sa profesorima da bi oni uopšte znali čime se neki od njihovih studenata bavi u slobodno vrijeme. A mislim da ih baš i ne zanima.
FRONTAL: Šta je to što Srđan Barašin voli da čita? Neki poseban književnik ili neko posebno književno djelo?
BARAŠIN: Zaista volim da čitam, a prije svega društveno-političku literaturu, tu filozofiju, tu istoriju i takve romane. Mislim da iz svega što čitamo treba da učimo, i da volimo različitosti u percepciji i načinu pisanja, zato baš i nemam pisca za kojim sam lud, ali ako moram nekog da izdvojim neka to bude Žoze Saramago.
FRONTAL: Studirate i živite u Beču. Da li planirate da ostanete tamo ili ćete se ipak vratiti u svoju zemlju? Podržavate li odlazak mladih ljudi iz Republike Srpske, koji je trenutno jedan od najvećih problema našeg društva?
BARAŠIN: Teško pitanje. Prije svega zbog toga što mnogo mladih ljudi, mojih vršnjaka iz Republike Srpske, još uvijek ne zna tačno koja je to njihova zemlja. Pritom ne mislim na tehničko znanje, nego na ono šta ko osjeća prema mjestu odakle dolazi, i kako ga naziva. Mislim da smo zbog toga u problemu, a da nam ovo Herclovo djelo istovremeno može pomoći da pronađemo neke odgovore. Još uvijek je rano da govorim da li ću se vratiti ili ne, nadam se da hoću, volio bih, ali tu vlada potpuno iskrivljen sistem vrijednosti. Prije nekoliko dana su na ATV-u gostovali mladi politički lideri i govorili su o odlasku mladih, i to je bilo katastrofalno. Ne znam samo da li je za to kriv ATV i drugi mediji koji neprestano forsiraju taj horor od mladih političara, ili ih zovu jer je to popularno, dok istovremeno jedino Frontal prenese vijest da je objavljen prevod ove Herclove knjige. Mislim, svako treba da ode ako smatra da će negdje drugdje steći bolje znanje, da bi ga kasnije mogao primijeniti u društvu iz kojeg potiče, ali je problem što to nije slučaj. Ljudi odlaze iz apatije i baš zbog toga što u medijima i na fakultetima do izražaja najviše dolaze politički fikusi i stranački poslušnici. A vidjeli ste o kakvim se tu ljudima radi, to su ljudi koji se ne bave rješavanjem problem nego isključivo dnevnom politikom i svojim interesima kopirajući svoje stranačke vođe. I oni su naš najveći problem, i oni koji ih neprestano guraju u medije.
FRONTAL: Da li možemo očekivati neki novi prevod ili možda promociju Vaše knjige? Kakvi su Vam planovi?
BARAŠIN: Da budem iskren, trenutno moram da se posvetim završavanju fakulteta što mi ne ostavlja mnogo slobodnog vremena. Nadam se da ću, ako ne budem zatrpan fakultetskim obavezama, prevesti još nešto što bi moglo biti korisno. Danas svako može objaviti knjigu, samo je pitanje šta je suština te knjige. Da li stvarno znanje ili samopromocija, da se kaže: „e ja sam objavio knjigu“. Tu i tamo objavim kolumnu, i volim da pišem, ali da budem iskren, još nisam dostigao taj nivo znanja i vještine da bih ono što pišem prenio u tu i takvu knjigu koja može biti korisna i iz koje neko može nešto da nauči, a da bih dostigao taj nivo znanja, mora proći još vremena.
Autor: Danka Savić
