Termin „selfitis“ je prvi put spomenut u jednom novinskom članku 2014. godine, gdje
je navedeno da će američka psihijatrijska asocijacija početi da je prepoznaje
kao pravi poremećaj. Tri godine kasnije, dva istraživača su došla do zaključka da
je taj poremećaj zaista prisutan u društvu.
Psihlozi Mark D. Griffiths i Janarthanan
Balakrishan objavili su članak u Međunarodnom časopisu za mentalno zdravlje i
zavisnost, u kojem tvrde da je termin „selfitis“ stvarno stanje i da se može
dijagnostikovati kao prekomjerno slikanje sefija.
Takođe su razvili „Selfi skalu ponašanja“,
gdje su istraživali ponašanje 400 učesnika iz Indije. Skala procjenjuje
ozbiljnost stanja, od kojih postoje tri nivoa.
Postoje granični slučajevi, to je kada
neko pravi selfi najmanje tri puta dnevno, ali ih ne objavljuje na društvenim
mrežama. Sljedeći nivo je „akutan“, objavljivanje selfija i treći nivo je „hronična
faza“ kod koje ljudi ne mogu kontrolisati želju da fotografišu sebe stalno –
objavljujući najmanje šest selfija dnevno.
Učesnicima su postavljana pitanja poput „Ja
se osjećam popularnijim kada objavljujem svoje selfije na društvenim mrežama“,
ili „Kada ne uradim selfi, osjećam se odvojeno od moje vršnjačke grupe“.
„Tipično, oni sa uslovima pate od
nedostatka samopouzdanja i pokušavaju da se uklope sa onima oko sebe, i mogu
pokazati simptome slične drugim potencijalno zavisnim ponašanjima“, rekao je
Balakrishnan.
„Sada je postojanje ovog stanja potvrđeno,
nadamo se da će se i dalje istraživati kako bi se što bolje razumjelo kako i
zašto ljudi razvijaju ovo potencijalno opsesivno ponašanje i šta se može
uraditi kako bi se pomoglo ljudima koji su najviše pogođeni“, naglasio je ovaj
psiholog.
Frontal
