Elem, sve je to bilo dobro dok u našu grupu nije došao dječak koji je isto tako dobro crtao kao i ja. Možda čak i bolje. Odjednom je teta hvalila njegove crteže, a u meni se javio mali bunt – „moram biti još bolja“. I bila sam. Nekad on, nekad ja, ali svakim danom smo bivali sve bolji i bolji. Bili smo mala konkurencija jedno drugome, a da to nismo ni znali. Uvijek se sjetim toga kada pomislim koliko je konkurencija u suštini dobra stvar.
Nedavno sam čitala knjigu, pisanu početkom 2000.-tih, u kojoj piše da se radi na razvoju mobilnih telefona koji bi mogli slati i fotografije. Nije to toliko davno bilo, koliko smo mi u toj branši daleko odmakli. A zahvaljujući kome ili čemu – prvenstveno tražnji za telefonima, zatim i novcu koji se vrti oko istih, ali i ništa manje – zahvaljujući konkurenciji. U trci za vrh, inovacije konkurenta su jednostavno mogle da vas pojedu za večeru (šta to bješe Nokia telefon?!).
O jačini konkurencije možemo vidjeti i na svakodnevnim, običnim, primjerima – kao što su mega popularna takmičenja u pjevanju, koja viđamo svaki dan na regionalnim TV kanalima. Popularnost ovog šoa je toliko uzela maha, da danas imamo osjećaj da, na primjer, u Srbiji svi samo pjevaju. Ali šalu na stranu, ona je iz svojih učesnika izvukla najbolje i od svakog sljedećeg učesnika traži da za nijansu mora biti bolji od prethodnog.
Za kvalitetno školstvo je bitna konkurencija – zbog mogućnosti izbora, u sredini koja pruža više, studenti će birati ono mjesto koje im pruža veći kvalitet ili bolje znanje. Konkurenti podstiču jedan drugog na veći trud, na inovativnost. U slučaju da ta zdrava konkurencija ne postoji, dešava se stagnacija u svim sferama života i privrede.
Konkurencija je zaslužna i što danas vozimo bolje, kvalitetnije i sigurnije automobile. Ona je zaslužna za bilo kakav napredak – u ekonomiji, medicini, politici, nauci… za bilo koju vrstu poslovanja, prodaje ili uslužne djelatnosti… Konkurencija je možda i najkorisnija pojava u savremenom društvu.
Sa druge strane konkurencije i želje da u svemu budemo bolji, nalazi se – monopol. Monopol je najveći stagnator tržišta, ponude i inovacija. Sa strane prodavca, monopol je savršeno stanje – po cijenu koju zaželite, prodajete sve što poželite. Međutim, kupac je u situaciji „kako ti je, tako ti je“ i takva situacija je održiva samo do momenta kada se na tržištu ne pojavi neko sličan vama, sa nižom cijenom i boljom ponudom. Na scenu stupa oligopol, a vama preostaje ili da se prilagođavate ili da potonete, kao što je potonula i svemoćna (i za taj period najbolja) Nokia.
Bitno je znati skim se na tržištu „takmičimo“. Pogotovo informacije o marketing miksu proizvoda/usluge našeg konkurenta, politici njihovih cijena, strategije prodaje, njihove promotivne kanale, razvoja novih proizvoda, SWOT analize konkurenta i slično. Znanje je moć. Oduvijek i zauvijek.
Bez zdravog nadmetanja, nikada ne bi bilo bolji, ne bi radili na sebi – jednostavno, ne bi se pokrenuli, ne bi bili pretjerano inovativni i motivisani. Konkurecija stvara bolje usluge/proizvode. Sluša klijente. Izaziva u vama želju da budete bolji od boljeg. Ne zadovoljava se prosječnim – ako želi da ostane u „trci“ za pijedestal.
Šta to jednog čovjeka može jače inspirisati da priča bolju priču, izvuče maksimum iz sebe i ponudi nešto novo, bolje, zanimljivije, korisnije, efikasnije… kao što to savršeno radi konkurencija?
Autor: Dušica Stevanović
#FrontalBlogChallenge
Povezane vijesti:
Šta si u BiH ako se ne udaš i ne rodiš?!
