Dobijao je brojna priznanja, a njegovi dizajni su bili poznati po naglasku na preciznu geometriju, ravne površine i prirodnom svjetlu.
On je nastavio da radi u starosti, stvarajući jedno od svojih najpoznatijih remek djela – Muzej islamske umjetnosti u Dohi, Katar – u svojim 80-tim.
Pragmatični umjetnik
Ieoh Ming Pei je rođen u Guangzhou 1917. godine i preselio se u SAD kada je imao 18 godina kako bi studirao u Pensilvaniji, MIT-u i Harvardu.
Radio je kao istraživač za američku vladu za vrijeme Drugog svjetskog rata, i radio je kao arhitekt, a vlastitu firmu je osnovao 1955. godine.
Jedan je od najplodnijih arhitekata dvadesetog vijeka, dizajnirao je opštinske zgrade, hotele, škole i druge objekte širom Sjeverne Amerike, Azije i Evrope.
Njegov stil je opisan kao modernistički sa kubističkim temama i pod uticajem njegove ljubavi prema islamskoj arhitekturi. Njegovi omiljeni građevinski materijali bili su staklo i čelik, sa kombinacijom betona.
Pei je izazvao kontroverzu oko njegove piramide u muzeju Louvre. Staklena konstrukcija, završena 1989. godine, danas je jedna od najpoznatijih pariških znamenitosti.
Njegov drugi rad uključuje Gradsku vijećnicu u Dallasu i Japanski muzej Miho.
"Vjerujem da je arhitektura pragmatična umjetnost. Da bi postala umjetnost, ona mora biti izgrađena na temeljima nužnosti", izjavio je jednom prilikom.
Dobio je razne nagrade, uključujući zlatnu medalju AIA, Praemium Imperiale za arhitekturu.
Godine 1983. Pei je dobio prestižnu nagradu Pritzker. Porota je rekla da je "dao ovom vijeku neke od svojih najljepših unutrašnjih prostora i vanjskih oblika".
Svoju nagradu od 100.000 dolara iskoristio je za osnivanje fonda za stipendije kineskim studentima koji studiraju arhitekturu u Americi.
Izvor: bbc
