Admira i Boško su se upoznali kao tinejdžeri 1984. godine, u vrijeme Zimske olimpijade u Sarajevu.
Zajedno su proveli devet godina. To što je Boško bio Srbin, a Admira Bošnjakinja nije predstavljalo prepreku ni njima ni njihovim roditeljima. Kada je počeo rat 1992. godine, Boškovi roditelji otišli su iz Sarajeva. Majka Rada molila ga je da krene s njom, ali on nije želio da ostavit svoju Admiru. Vjerovali su da će se rat brzo završiti i da će dobro pobjediti.
Nakon godinu dana života pod opsadom odlučili su da napuste Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu, jedini izlaz bio je preko Vrbanja mosta. Tog 18. maj 1993. godine kada su krenuli u slobodu, oko 17 sati došli su do mosta Vrbanja. Snajperski metak je pogodio Boška i on je pao. Metak je bio smrtonosan. Drugi metak je pogodio Admiru. Smrtno ranjena, uspjela je dopuzati do Boška, zagrliti ga. Koji minut kasnije je izdahnula.
Njihova tijela su sedam dana ležala nasred mosta, izvukli su ih pripadnici radnog voda VRS.
UNPROFOR je odbio izvlačenje tijela dok se ne proglasi primirje. Nekoliko dana kasnije Admira Ismić i Boško Brkić su prvo sahranjeni na groblju u Lukavici. Kasnije su njihova tijela prebačena u Sarajevo i sahranjena na groblju Lav. Istraga o ubistvu Admire i Boška nikada nije sprovedena.
Američki reporter Kurt Skork je 1993. godine za Rojters prvi napisao reportažu o tragičnoj ljubavi dvoje mladih Sarajeva.
O "sarajevskom Romeu i Juliji" Japanci su snimili dokumentarni film, a napisana je i opera, brojni članci, pjesme, priče. Opjevao ih je i poznati pjevač Bil Maden.
Sarajevska rok grupa Zabranjeno pušenje je 2013. snimila album sa udarnom pjesmom "Boško i Admira". Snimljen je i video spot.
Izvor: b92
