Hoće.Ne, ne mislim na državni. Mislim na s t r u j n i. Ko bi ga i spriječio?! Neće valjda sindikat uraditi nešto čime bi se zamjerio onima gore! Nešto drugo je u pitanju. Konstatujem da se zaboravlja hrvatsko pitanje, izmjene Dejtona (koje su SDS –ovi zastupnici inventivno nazvali RASPAKIVANJE, pa strahovi od mogućih terorističkih napada, pa grabljenje fotelja na svim mogućim nivoima vlasti zbog ogromnih prihoda) neminovno postavlja se pitanje : nad kojim će narodom ovi silni ministri doministri, sekretarice , PR –ovi itd. biti v l a s n i – jer, još malo, pa će preostati samo da tlače par hiljada radnika, penzionere, invalide i osobe sa posebnim potrebama, pa Čuševićeva pljačka desetljeća u BiH (nakon čijeg hapšenja više niko od onih koje on navodi imenom i prezimenom nije priveden, a ONI KOJI JESU PUŠTENI SU, pa naredba da se obustavi istraga protiv Džaferovića) nema lične ostavke, da ne spominjem Japance koji i za manje čine mnogo više, pa prenemaganje SDS –a da razgovara sa borcima i veteranima itd. kao oni su izmanipulisan , ko zna za koga rad , pa slučaj BOSKA – ima li ili nema ugovora pa ima li ili nema Radišića (njemu će svuda biti dobro ne brinite ! ) – pa je li Vlada vlasnik ovoga ili onoga, hoće li SNSD otjerati stare, a dovesti mlade kadrove (otužna saga Radojičić), pa je li Cvijanovićka rekla četrdest puta dakle, ili manje , i kao desert Gavranovićeva izjava građanima da ako žele da piju vodu, da se griju i da ih ne zatrpa smeće itd– moraju plaćati, koliko on i njegovi kažu (naročito ovi iz odvoza smeća). Sve tone lagano u zaborav, a znači udara se približavaju. A narod ? Čeka udar ranog proljeća stojički. Strujni, vodeni, udar smeća, rata kredita, udar benzina, pijace, hljeba, nafte, duvana i piva, djece, rodbine, stanodavaca, prijatelja. I uz to najvjerovatnije će doći i poplave, jer topi se snijeg ,a kiše dolaze.
Zaključak: Kako god da narodu raspakuju ili nanovo spakuju gore pomenuti Dejton – čini se da mu je svejedno! Oni , koji još mogu, gledaju kako preskočiti branik domovine domoći se prekvalifikacije u medicinske sestre/braću, u nama tako bliskom Tomislavgradu ili Širokom brijegu – dobiti mjesto u nekom Altersheimu – u Švajcarskoj, hraniti, prati i pojiti bogate penzionere bolesne od Alzheimera – i pokušati obezbjediti bolju budućnost svojoj djeci.
Mi znamo da nas ne smije niko da udara – ni u paketu ni van njega. Sve dok sami sebe ne udarimo maljem u čelo. Ako preživimo – svi smo za Ginisa.
