Latini rekoše da pametnom pristaje jakost, a jakom mudrost, ili drugim riječima dobro je da je pametan jak, a jak mudar. Kada bismo ovu mudrost prenijeli na našu POLITIČKU sitauciju, teško da bih, osim na prste jedne ruke, mogla da navedem političare u Republici, koji su pametni i jaki, a uz to i mudri. Kome bilo pravo – a kome krivo – na izvanrednom prvom mjestu je Onaj, /koji se pokaza i mudar i jak/ i koji sada, izgleda, drži sve konce u rukama. I onaj ko ga mrzi, i onaj ko mu zamjera štošta – i taj mora priznati da je ovo vrijeme njegove apsolutne političke nadmoći.
Jadikovke PDP-a vođe i plač ucvijeljenih dječaka iz SDS–a i njihovih mentora – teško da će ometati njegov put, jer da su mogli da ga spotaknu – ne bi on bio to što sada jeste.
Ali, fokus moje Scene 1 je danas na inauguraciji poslanika u Skupštini Republike. Prvo moram reći da je meni lično žao što zakletva za poslanike /a mogla je biti i za Predsjednicu RS–a, zašto da ne?! /nije završavala onom divnom rečenicom….parafraziram… svoje dužnosti obavljaću itd…..tako mi Bog pomogao! Vremena su druga, malo je odgovornosti pred Bogom i ljudima za obećanja data prije izbora, nema onoga osjećaja ljudske časti, tako važnog i značajnog u doba kada su se cijenile neke druge vrijednosti Praksa je sada da te u stranku može uvesti ujak, stric, može ljubavnica, ili ljubavnik, može te ubaciti na kompenzaciju neko dobro jak u stranci, a može i dobra donacija – ti sutra možeš „zanijekati“ da si blatio i žestoko pljuvao sadašnje kolege, možeš i ćutati kao pi…a važno je samo da dobiješ poslaničku stolicu. Jer ta stolica je i bila ono što je važno, pa je pragmatičnost i druge za srpske naivčine, spremljene fraze, samo pravadanje za opštu, što bi narod rekao postizbornu zaje……iju. Današnji prelasci ljudi iz ove u onu stranku, koji mogu biti svugdje i laprnadati uvijek iste gluposti, samo za drugog gazdu – teško da će časno raditi patriotski posao, možda i hoće, možda se ja varam, i dobro bi bilo da se varam – ali onaj ko jednom izda – izdaće ponovo.
Teška je i dugotrajna bila borba da se do ovoga dođe, mislim na raspad SDS–a, ali i DNS i ustoločenja PDP-a kao glavne opozicione stranke, koja to nije, a znamo i zašto. Vukotina „pobjeda „ na GO nije ništa drugo nego stanje bolesnoga i vitalno ugroženog pacijenta a konzilijum ljekara nije saglasan da li će ga liječiti konzervativno tj. na duže vrijeme , ili bi bilo bolje operaciju izvršti odmah. Predsjednik SDS -a neće da se povuče pred kosovcima, debeovcima, komunistima, prodanim dušama i inim – mada sam vidi da situacija nije dobra, a vrijeme teče li – teče – baš kao što je godinama bilo u SDS–u. Dok se oni srede – evo lokalnih izbora.
I šta? Ništa!
Prosto ne mogu da vjerujem da neko nije uklonio mladoga Vukanovića iz skupštinske sale /izveo ga da se ohladi i dovede u red/ tog, meni simpatičnog, ostrašćenog borca za pravdu i istinu, ali potpuno neprimjerenog ponašanja u odnosu na Instituciju i značaj onoga što se u skupštinskoj sali tada događalo, da ne govorim o poštovanju pozvanih ličnosti. Znamo, jadna nama majka, da mi Srbi, prečih zvanica od one dvije žene danas nemamo, ako izuzemo predsjednika Vučiča, bez obzira šta ko o tome mislio!
Nije, dakle, sporna Vukanovićeva sizifovska borba sa spisima i dokazima, njegova istrajnost njegova nepresušna opziciona snaga – sporno je njegovo, skoro pa prostačko, ponašenje i upoređivanje Skupštine RS-a sa bordelom, misleći valjada na prodaju ruku, ali to je bilo strašno omalovažavanje s v o j e Institucije u kojoj će da se bori, što je valjda i htio, da nama bude bolje. Taj njegov prvi nastup u Skupštini mene je strašno razočarao, te sam pomislila da ako ostatak opozicije bude OPET igrao na istu kartu, a izgleda da hoće, na mlaćenje prazne slame, priče o aferama pojedinaca, korupciji, na zviždanje, napuštanje radnih mjesta /jer to jesu radna mjesta koje im je darovao narod/, ako među njima nema mudrih i jakih glava, strpljivih pametnica iz sjenke, koji trasiraju put onima, koji su dobili šansu da govore u ime naroda – od ove opozicije neće biti ništa.
Priča o kupovini glasova i krađi, neće piti vode na sljedećim izborima pa ako ne bude ništa novo – biće to potpuni debakl nedoraslih i politici nevještih poletaraca, koji nemaju pojma o tome šta bi trebalo da rade, ali i onih koji su se zalijepili za skupštinske stolice godinama. Bez vidljivo skršenog oca Davora, teško da bi o v i opozicionari pokrenuli neku veću mjesnu zajednicu, a svakako ne narod u RS da organizuje proteste zbog eške ekonomske situacije i sve goreg standarda.
Stoga performansi, igrokazi, dijeljenje bijelog hljeba, velikodušna obećanja, davanje svojih plata kojekome i slično mogu biti simpatični, ali nisu oružje za promjenu bilo čega a kamo li argumentacija protiv onih, koji mudro /a dovoljno su jaki da mogu da provedu ono što obećavaju/ gaze putevima smišljene, p l a n s ke politike, ciljeva o kojima ne govore, a o njima stalno misle i njima se nadaju – dakle onih koji danas već pokrivaju davno zamišljene granice svoga uticaja, davno zadate političke koordinate, kojih se dosljedno ne odriču.
O inauguraciji predsjedničke Trojke u Sarajevu, o eventu koji svojom organizacijom slikovitošću, značajem, likovima i nadasve porukama – prevazilazi sve već viđeno – drugi put.
Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije.
