U nedjelju 5. februara u Drakuliću kraj Banjaluke obilježeno je 75 godina od ustaškog pokolja nad srpskim stanovništvom u selima Drakulić, Motike, Šargovac i rudniku Rakovac. Tog dana 1942. godine u ranim jutarnjim časovima ustaše su izvršile pokolj nad srpskim stanovništvom, prema do sada prikupljenim zvaničnim podacima, ubijeno je najmanje 2300 ljudi, među kojima i 551 dijete.
Komemoraciji su prisustvovali član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić, ministri u vladi Republike Srpske, gradonačelnik Banjaluke Igor Radijičić i mnogi drugi. Mene je začudilo da su komemoraciji prisustvovali ili bolje reći postrojili se i četnici ili kako je to danas politički korektno reći pripadnici ravnogorskog pokreta. A evo i zašto.
Saradnja četnika sa Nijemcima i Talijanima je odavno poznata stvar i to nije potrebno detaljnije elaborirati ali mi je interesantano vidjeti kako su u prvoj polovini 1942. godine četnici sklapali dogovore sa ustašama.
Već 27. aprila 1942. godine četnički odred „Kočić“ potpisuje Sporazum o priznavanju vlasti NDH i saradnji u borbi protiv NOP-a. Znači da su pregovori počeli mnogo ranije. Već 15. maja imamo dopis Zapovjedništva Banjalučkog zdruga o sklapanju sporazuma između ustaško-domobranskih vlasti i četnika u zapadnoj Bosni. Početkom juna (5. jun) Molba Štaba četničkog odreda »Kočić« od 5. juna 1942. domobranskom garnizonu Mrkonjić-Grad za redovno snabdevanje hranom ranjenih i bolesnih četnika. Poslije dva dana 7. juna u selu Javorani četnici sa lijeve i desne strane Vrbasa održavaju konferenciju kojem prisustvuju Rade Radić, Lazo Tešanović, Vukašin Marčetić, Uroš Drenović i Mitar Trivunčić. Na koferenciji se govorilo o borbi protiv partizana i oblicima saradnje sa NDH. I na kraju imamo i sporazum između predstavnika četničkog odreda »Borje« i NDH od 9. juna 1942. o priznavanju suvereniteta NDH i o saradnji u borbi protiv NOP-a.
Četiri mjeseca pošto su ustaše pobile 2300 Srba u Drakuliću, Motikama, Šargovcu, nije bilo četničkog lidera i četničke jedinice u okolini Banjaluke koja nije imala potpisan sporazum sa banjalučkim ustašama i NDH.
Znam, reći ćete da jesu to četnici uradili da bi zaštitile srpski narod od ustaša, ali imajte na umu da su ti sporazumi potpisani nekoliko dana pred bitku na Kozari. U kojoj je za mjesec dana pobijeno 33398 civila, većinom Srba, od toga 11 219 djece starosti do 14 godina , a 68 500 osoba poslano u koncentracione logore.
Možemo slobodno reći da su četnici tada čuvali leđa ustađama, dok su oni odvodili i ubijali Srbe u potkozarju.
E sada braćo Srbi, Banjalučani i antifašisti zapitajmo se da li je četnicima mjesto na komemoraciji u Drakuliću, osim ako nisu došle da traže oprost i pokajanje?
PS. Zapitajte se Banjalučani da li je Uroš Drenović, Rade Radić, ravnogorski pokret, Dragiša Vasić zaslužio ulicu u vašem gradu? Ne zbog komunista, već zbog kozaračkih žrtava.
