Svjedoci smo mnogobrojnih kompozicija i prekompozicija na lokalnim nivoima, od kojih slučaj Gradiška i teza SDS smijenio SDS zauzima najviše medijskog prostora, ali isto tako sjećamo se i Kneževa, dok se slučaj Kotor Varoš osporava. Takođe, pominju se i Trebinje i Bileća, potajno i Prnjavor, vruće je i u Foči i u Doboju… i ko zna gdje će još da eskalira.
Po nekom nepisanom, i možda teže primjetnom pravilu, iza svakog lokalnog previranja stoji neki ili poneki narodni poslanik, koji obično problem na lokalnom nivou prenese na republički i eto problematike svima nama. Ako lični interesi preovladaju stranačke (jer interes građana im nikad nije ni bio važan) slijedi isključenje, a isključen poslanik po sadašnjoj konstalaciji snaga u NS RS je tražena roba na gladnom tržištu.
Takođe je evidentno da se u najjačim političkim partijama sve više javljaju neslaganja, stavovi se suprotstavljaju, što kroz medije, što kroz socijalne mreže. I sad treba razlučiti da li su oni stvarno na ratnoj nozi, ili igraju neku skrivenu igru, kako bi se na nekim sljedećim izborima predstavili „orošeni”, svježi i reformisani, a nakon izbora opet nastavili po starom.
Možda je neko i shvatio da više ne može ovako, pa polako gradi odstupnicu od svega, svjestan da će nekad neko možda i morati odgovarati za sve ono što se radilo proteklih 20 godina ovom napaćenom narodu.
Bilo kako bilo, političkih potresa nam ne manjka nigdje, pa makar oni izazivani vještački kako bi se razmišljalo ko je od njih dobar ili loš, a ne o neradu i nesposobnosti i jednih i drugih (trećih, četvrtih…) koji za sve ove godine, sem političkih obećanja nisu uradili skoro ništa da ljudi ovdje žive bar djelomično kao sav normalan svijet.
Veliko spremanje, raspremanje, pospremanje… nešto od toga jeste, a šta, saznaćemo do sljedećeg izlaska na biračka mjesta, i možda prije zaokruživanja razmisliti o svemu što su nam radili svih ovih godina.
